[1] Sinovi Izraelovi, cijela zajednica, potom stigoše u pustinju Sin u prvome mjesecu, a narod se nastani u Kadešu. I Mirjama umre tamo i ondje je ukopaše.
[2] Nije bilo vode za zajednicu; zato se udružiše protiv Mojsija i Arona.
[3] I narod se svađao s Mojsijem i Aronom govoreći: „Ah, da smo i mi izginuli kada su naša braća pred Gospodom poginula!
[4] I zašto ste zajednicu Gospodnju doveli u ovu pustinju, da umremo s našom stokom?
[5] Zašto nas izvedoste iz Egipta i dovedoste na ovo prokleto mjesto, gdje nema ni žita, ni smokava, ni loze ili mogranja, gdje čak ni vode nema za piće?”
[6] A Mojsije i Aron odstupiše od zajednice pred ulaz u Šator susreta i padoše ničice. I slava Gospodnja im se ukaza
[7] I Gospod reče Mojsiju:
[8] „Uzmi štap i skupi zajednicu, ti i brat tvoj Aron, i zapovjedite stijeni ispred vas i ona će vam darovati vodu. Tako ćeš im vodu iz stijene izvući, napojiti zajednicu i stoku njihovu.”
[9] Tad Mojsije uzme štap ispred Gospoda, onako kako mu je naredio.
[10] Tad Mojsije i Aron skupiše zajednicu pred stijenom i rekoše im: „Čujte, odmetnici! Hoćemo li vam iz ove stijene izvući vodu?”
[11] I Mojsije diže ruku te dva puta udari štapom o stijenu. Tad iz nje navali mlaz vode te se zajednica i stoka napojiše.
[12] A Gospod reče Mojsiju i Aronu: „Zato što Mi niste vjerovali i što Me niste posvetili pred Izraelovim sinovima, ovu zajednicu nećete dovesti u zemlju koju sam joj darovao!”
[13] To su Meripske vode, jer se zajednica tu prepirala s Gospodom, a On se pokazao svetim.
[14] Poslije toga Mojsije posla glasnika iz Kadeša kralju Edoma: „Ovako ti poručuje tvoj brat Izrael: Ti poznaješ svu nevolju koja nas snađe,
[15] da očevi naši siđoše u Egipat, da smo dugo boravili u Egiptu i da su Egipćani nas i očeve naše zlostavljali.
[16] A mi smo vapili Gospodu, i On je čuo naše jauke i poslao Svoga anđela te nas izveo iz Egipta. I gle, mi smo u Kadešu, gradu na rubu tvoga područja.
[17] Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju! Nećemo gaziti polja i vinograde, ni vode nećemo iz bunara piti. Ići ćemo kraljevskim putem i nećemo skretati ni lijevo ni desno, sve dok ne prođemo kroz tvoje područje!”
[18] Ali mu Edom odvrati: „Ne prolazi kroz moju zemlju, inače ćemo s mačem izaći preda te.”
[19] A sinovi mu Izraelovi odgovoriše: „Glavnom cestom ćemo ići, i ako budemo pili vode, mi i stoka naša, platit ćemo; ništa ne tražimo osim da prođemo pješice.”
[20] A on odvrati: „Ne prolazi!” I Edom pođe na njih narodom silnim i čvrste ruke.
[21] Tako im Edom zabrani da prođu kroz njegovo područje, i Izrael se okrenu od njega.
[22] Tad pođu iz Kadeša, i cijela zajednica Izraelovih sinova stiže do brda Hor.
[23] I Gospod poruči Mojsiju i Aronu kod brda Hor, na rubu područja edomskoga:
[24] „Neka se Aron pridruži svojim precima! Neće doći u zemlju koju sam darovao Izraelovim sinovima, jer ne poslušaste Moju zapovijed kod Meripskih voda.
[25] Povedi Arona i njegovog sina Eleazara na brdo Hor,
[26] i skini haljine sa Arona pa ih obuci njegovom sinu Eleazaru; i neka se Aron tu pridruži svojim precima, neka tu umre.”
[27] Tad Mojsije učini onako kako je Gospod zapovjedio. Popnu se na brdo Hor pred očima cijele zajednice.
[28] I Mojsije svuče haljine sa Arona i obuče ih njegovom sinu Eleazaru. Ovdje, na vrh brda, umre Aron. A Mojsije i Eleazar siđu s brda.
[29] I cijela zajednica vidje da je Aron umro; sav dom Izraelov ga je oplakivao trideset dana.