[1] A sinovi Rubenovi i Gadovi imali su mnogo, vrlo mnogo stoke; te ugledaše zemlju jazersku i gileadsku, i gle, to bijaše zemlja pogodna za stočarstvo.
[2] Tad dođoše Rubenovi sinovi i Gadovi sinovi do Mojsija, svećenika Eleazara i poglavara zajednice pa rekoše:
[3] „Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon,
[4] zemlja na koju je Gospod udario pred zajednicom Izraelovom, pogodna je za stočarstvo, a mi, sluge tvoje, imamo mnogo stoke.”
[5] Te nastaviše: „Ako smo milosti našli u tvojim očima, onda ćeš zemlju tu darovati svojim slugama kao posjed; ne vodi nas preko Jordana!”
[6] A Mojsije odvrati Gadovim sinovima i sinovima Rubenovim: „Zar da braća vaša odlaze u rat, a vi da ostanete ovdje?
[7] Zašto želite srca Izraelovih sinova obeshrabriti da ne odlaze u zemlju koju im je Gospod darovao?
[8] Tako učiniše vaši očevi kada sam ih poslao iz Kadeš Barnee, da izvide zemlju.
[9] Stigoše do doline Eškol i ugledaše zemlju: ali obeshrabriše srca Izraelovih sinova tako da ne htjedoše poći u zemlju koju im je Gospod darovao.
[10] I srdžba se Gospodnja rasplamsa tada i on se zakle govoreći:
[11] ‘Zaista, oni stariji od dvadeset godina što iz Egipta izađoše neće vidjeti zemlju koju sam obećao Abrahamu, Isaku i Jakovu, zato što me nisu slijedili;
[12] osim Kaleba, sina Jefuneovog, Kenižanina i Jošue, sina Nunovog; jer oni su Gospoda posve slijedili.’
[13] Tako se raspalila srdžba Gospodnja nad Izraelom, i pustio ih je da lutaju pustinjom četrdeset godina, dok se nije zatro cijeli naraštaj koji je zlo činio u očima Gospodnjim.
[14] I gle, i vi, naraštaj grešnika, podigoste se umjesto očeva vaših, da užarenu srdžbu Gospodnju prema Izraelu još razbuktate!
[15] Ako se odvratite od Njega, On će ih još duže ostaviti u pustinji i cijeli ćete ovaj narod upropastiti!”
[16] A oni opet pristupiše njemu i rekoše: „Želimo torove za stada naša izgraditi i gradove za djecu našu.
[17] A mi ćemo se naoružati i hrabro krenuti pred Izraelovim sinovima dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto; ali neka naša djeca ostanu u gradovima tvrdim radi stanovnika ove zemlje.
[18] Nećemo se vratiti dok svaki od Izraelovih sinova ne bude zaposjeo svoju baštinu.
[19] Jer mi nećemo više baštiniti s njima s onu stranu Jordana nego neka nama pripadne baština s ove strane Jordana, prema istoku!”
[20] Tad im Mojsije odgovori: „Ako ćete to učiniti, da se pred Gospodom za boj spremite,
[21] onda krenite. Ko je pod oružjem neka ide na onu stranu Jordana pred Gospoda, dok On ne rastjera Svoje neprijatelje ispred lica Njegovog.
[22] A kada pokorite zemlju pred Gospodom, tek se onda vratite. Tako ćete pred Gospodom i Izraelom biti iskupljeni, i neka ova zemlja postane vaše imanje pred Gospodom.
[23] A ako ne učinite ovako, gle, onda ste se o Gospoda ogriješili, i spoznat ćete da će vas vaš grijeh snaći!
[24] Te gradite sada gradove za djecu vašu i torove za ovce, i učinite ono što ste obećali.”
[25] A sinovi Rubenovi i Gadovi rekoše Mojsiju: „Sluge će tvoje učiniti kako je moj gospodar zapovjedio.
[26] Neka djeca naša, žene, imanje i stoka ostanu u gradovima Gileada;
[27] a mi, sluge tvoje, svi koji smo pod oružjem, krećemo u boj pred Gospodom, kako je moj gospodar naredio!”
[28] Tada Mojsije zbog njih zapovjedi svećeniku Eleazaru, Jošui, sinu Nuna, i poglavarima plemena Izraelovih sinova;
[29] i reče im: „Kada sinovi Gadovi i Rubenovi pređu s vama preko Jordana, svi, koji su za borbu pred Gospodom spremni, i kada se zemlja pred vama podloži, onda im dajte zemlju Gilead kao baštinu.
[30] Ali ako ne pođu pod oružjem s vama, neka se nastane među vama u zemlji Kanaan.”
[31] Tad odgovore sinovi Rubenovi i Gadovi: „Kako je Gospod kazao tvojim slugama, tako ćemo učiniti.
[32] Pod oružjem ćemo u zemlju Kanaan pred Gospodom poći, da nam ostane naša baština s one strane Jordana.”
[33] Tako Mojsije dodijeli sinovima Gadovim, sinovima Rubenovim i polovici plemena Manašea, sina Josipovog, kraljevstvo Sihona, kralja Amorejaca, te kraljevstvo Oga, kralja Bašana, zemlju uz gradove i cijelo područje unaokolo.
[34] I sinovi Gadovi izgradiše Dibon, Atarot i Aroer,
[35] Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu,
[36] Bet Nimru i Bet Haran, gradove tvrde i torove za stada.
[37] A sinovi Rubenovi izgradiše Hešbon, Eleale, Kirjatajim,
[38] Nebo, Baal Meon, koje preimenovaše, i Šibmu. I gradovima koje izgradiše dadoše druga imena.
[39] Sinovi Makira, sina Manašeovog, pođoše u Gilead te ga zauzeše, i rastjeraše Amorejce koji bijahu tamo.
[40] I Mojsije dodijeli Gilead Makiru, Manašeovom sinu, te se on nastani tamo.
[41] Jair pak, sin Manašeov, pođe i zauze njihova sela te ih nazva „Jairova sela”.
[42] I Nobah pođe i zauze Kenat i njegova područja i nazva ih po svom imenu „Nobah”.