[1] I Mojsije poruči poglavarima plemena Izraelovih sinova govoreći: „Ovo je Gospod zapovjedio:
[2] Ako se čovjek zavjetuje Gospodu ili se zakune, te tako svoju dušu obavezuje, neka ne prekrši riječi svoje; nego neka po svemu što je kazao i postupa.
[3] Kada se žena zavjetuje Gospodu i na se uzme obavezu dok je neudata u kući oca svoga,
[4] te ako zavjet njen i dato obećanje s kojim je dušu obvezala dođu do njenog oca a on joj ništa ne rekne, onda će njezin zavjet ostati valjan i svaka obaveza koju je uzela na se.
[5] Ali ako joj otac zabrani kad sazna, onda nikakav zavjet niti obećanje koje je dala nije valjano. I Gospod će joj oprostiti jer joj je otac zabranio.
[6] Ali ako se uda te se zavjetuje ili nepromišljeno obeća i tako preuzme obaveze,
[7] a muž joj zato sazna pa joj ništa ne rekne, onda joj je zavjet valjan i obaveze koja je na se preuzela.
[8] Ali ako joj muž onoga dana kada sazna zabrani, onda joj zavjet i nepromišljeno obećanje s kojim se vezala neće biti valjani; I Gospod će joj oprostiti.
[9] Ali zavjet udovice i otpuštenice će vrijediti – sve ono čime dušu obveže.
[10] A ako se u kući muža svoga zavjetuje ili zakletvom obveže dušu svoju,
[11] a muž to čuje te joj ne zabrani, onda će njen zavjet vrijediti i svako obećanje koje je na dušu svoju preuzela.
[12] Ali ako joj muž onoga dana kada čuje zabrani, ili na bilo kakav način poništi, onda joj nijedan zavjet ili obećanje kojim je dušu vezala ne vrijede, niti išta što je izgovorila. Jer muž joj je zabranio, a Gospod će joj oprostiti.
[13] Sve zavjete i zakletve za post – muž može potvrditi ili poništiti.
[14] Ali ako iz dana u dan bude šutio, time potvrđuje sve njene zavjete ili obećanja koja je na se preuzela; potvrđuje ih, jer ništa nije kazao onoga dana kada ih je čuo.
[15] Ako ih poništi kasnije, nakon što je čuo, snosit će krivicu njenu.”
[16] To su odredbe koje je Gospod zapovjedio Mojsiju, o odnosu između muža i žene, i između kćeri i oca dok je ona neudata u kući oca svoga.