[1] I Gospod reče Mojsiju u dolini Moaba kraj Jordana, naspram Jerihona:
[2] „Zapovjedi Izraelovim sinovima da od svoje baštine daruju Levitima gradove da u njima stanuju. Levitima dodijelite pašnjake oko gradova;
[3] U gradovima će živjeti a na pašnjacima držati goveda, stoku i sve životinje!
[4] Neka se pašnjaci uz gradove, koje ćete Levitima dati, prostiru od gradskih zidina hiljadu lakata naokolo.
[5] Onda odmjerite od grada k istoku dvije hiljada lakata, i na južoj strani dvije hiljada lakata, i na zapadnoj strani dvije hiljade lakata te na sjevernoj strani dvije hiljade lakata, tako da grad leži u sredini. Neka su to njihovi pašnjaci.
[6] Neka od gradova koje ćete Levitima darovati, bude šest gradova za utočište, gdje ćeš dopustiti ubojici da se skrije; uz ove im dodajte još četrdeset i dva grada.
[7] Neka ukupno bude četrdeset osam gradova s pašnjacima koje ćete dati Levitima.
[8] A gradove koje ćete od baštine sinova Izraelovih uzeti, uzmite tako što ćete ih više uzeti od plemena koja imaju više, a manje od onih koja imaju manje. Neka svako pleme dâ Levitima gradove srazmjerno baštini koju dobije.”
[9] I Gospod reče Mojsiju:
[10] „Poruči Izraelovim sinovima: Kada prijeđete Jordan i stignete u zemlju Kanaan,
[11] izaberite za se gradove koji će vam utočište biti, da ubojica koji nehotice ubije čovjeka tamo može pobjeći.
[12] I neka su vam ovi gradovi utočište od krvnog osvetnika, da ubojica ne mora umrijeti prije no što mu se sudi pred zajednicom.
[13] I neka od gradova koje dodijelite bude šest gradova utočišta.
[14] Tri ćete s ovu stranu Jordana dodijeliti, a tri u zemlji Kanaan.
[15] Neka ovi gradovi Izraelovim sinovima, strancima i došljacima budu utočište, da mogu pobjeći ako čovjeka nehotice ubiju.
[16] Ako ga oruđem željeznim udari, te tako ubije, onda je ubojica; neka se takav krvnik obavezno pogubi.
[17] A ako ga udari kamenim oruđem, od kojeg čovjek može poginuti, tako da zaista umre, onda je ubojica; i neka se takav krvnik obavezno pogubi.
[18] A ako li ga udari drvenim oruđem, od kojeg čovjek može umrijeti, tako da zaista umre, onda je ubojica; i neka se takav krvnik obavezno pogubi.
[19] Neka krvni osvetnik pogubi ubojicu ako ga sretne; neka ga ubije.
[20] A ako neko gurne drugoga iz mržnje ili namjerno baci nešto na njega, tako da umre,
[21] ili ga iz neprijateljstva udari svojom rukom te ovaj umre; onda se onaj koji ga je udario mora obavezno pogubiti, jer je ubojica. Neka krvni osvetnik pogubi ubojicu kada ga sretne.
[22] A ako ga nehotice gurne, a ne iz neprijateljstva, ili slučajno nešto na njega baci,
[23] ili ako kamen od kojeg se može poginuti baci na njega, a on zaista umre, ali ga nije vidio, i nije neprijatelj, te mu nije htio nauditi,
[24] neka onda zajednica između ubojice i krvnog osvetnika odlučuje po zakonu.
[25] I neka zajednica izbavi ubojicu iz ruku krvnog osvetnika, i neka ga ponovo vrati u grad utočišta u kojem se skrivao; i neka ostane tamo do smrti visokog svećenika kojeg su pomazali svetim uljem.
[26] Ali ako ubojica napusti područje grada utočišta,
[27] i ako ga krvni osvetnik nađe van granica grada utočišta, te osvetnik pogubi ubojicu, onda nije kriv za krv;
[28] jer mora ostati do smrti visokog svećenika u gradu utočištu. Tek se nakon njegove smrti smije vratiti na svoje imanje.
[29] I neka je ovo zakon za sva vaša pokoljenja u svim naseljima.
[30] Svakog ko ubije čovjeka treba kazniti smrću samo nakon iskaza svjedoka, ali nije dovoljan jedan svjedok da se čovjek osudi na smrt.
[31] I nemojte primati otkupninu za krvnika koji je kriv za ubojstvo, nego ga obavezno pogubite.
[32] Također, otkupninu ne uzimajte od onoga koji je pobjegao u grad utočište neposredno pred smrt svećenika, da bi se na svoju zemlju mogao vratiti.
[33] I nemojte skrnaviti zemlju u kojoj živite! Jer krv prlja zemlju; i zemlja se ne može iskupiti od krvi koja je na njoj prolivena, osim krvlju onoga koji je prolio.
[34] Ne kaljajte zemlju u kojoj živite, jer i Ja u njoj boravim! Jer Ja, Gospod, boravim među Izraelovim sinovima.”