[1] Tada pristupe starješine rodova sinova Gileadovih, sina Makira, sina Manašea, od plemena sinova Josipovih, te poručiše Mojsiju, poglavarima i plemenskim starješinama
[2] govoreći: „Gospod je mome gospodaru zapovjedio da se zemlja Izraelovim sinovima dodjeljuje kockom. I moj gospodar je od Gospoda primio zapovijed da se baština našeg brata Selofhada dodijeli njegovim kćerima.
[3] A ako se udaju za jednog od sinova iz drugih plemena Izraela, onda će se njihova baština oduzeti od baštine očeva naših, i ono što imaju će se dodati baštini plemena kojem pripadaju; tako će se odvojiti od ždrijeba naše baštine.
[4] Ali kada bude jubilejska godina Izraelovih sinova, onda će se imanje sjediniti sa baštinom onog plemena u koje se udaju; tako će se od baštine našeg plemena otkinuti imanje našega oca!”
[5] I Mojsije zapovjedi Izraelovim sinovima, po naredbi Gospodnjoj, govoreći: „Pleme Josipovih sinova zbori pravo.
[6] Ovo je riječ koju je Gospod kćerkama Selofhada poručio govoreći: ‘Mogu se udati za onoga koji je u njihovim očima dobar; ali neka se udaju samo unutar plemena oca svoga,
[7] da ne prelazi baština Izraelovih sinova iz plemena u pleme; nego neka svako među Izraelovim sinovima zadrži baštinu svojih otaca.
[8] Neka se svaka kćer koja među plemenima Izraelovim posjeduje baštinu udaje za čovjeka iz plemena oca svoga, da svako među Izraelovim sinovima zadrži dio baštine otaca svojih,
[9] te da baština ne prelazi iz plemena u pleme, nego neka svako među plemenima Izraelovih sinova zadrži svoju baštinu.’”
[10] Kako Gospod naredi, tako i učiniše kćeri Selofhadove.
[11] I Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kćeri Selofhadove, udaše se za sinove stričeva svojih.
[12] Udaše se u porodice sinova Manašea, sinova Josipovih, i njihova baština osta u porodicama plemena njihova oca.
[13] To su odredbe i zakoni koje Gospod kroz Mojsija zapovjedi Izraelovim sinovima u dolinama Moaba, kraj Jordana, naspram Jerihona.