[1] A Aron i Mirjama počeše prigovarati Mojsiju zbog žene Kušanke kojom se oženio, jer za ženu bijaše uzeo jednu Kušanku.
[2] I oni rekoše: „Zar Gospod samo zbori Mojsiju? Zar ne govori i nama?” I Gospod je to čuo.
[3] A Mojsije je bio krotak čovjek, krotkiji no svi ljudi Zemlje.
[4] Tad Gospod odjednom reče Mojsiju, Aronu i Mirjami: „Pođite vas troje k Šatoru susreta!” I njih troje odmah odu.
[5] Tad Gospod siđe u oblaku i stade pred ulaz u Šator susreta.
[6] I Gospod reče: „Slušajte riječi Moje: Ako je neko od vas vjerovjesnik, Ja ću mu se obznaniti u viđenju, ili ću u snu s njim razgovarati.
[7] Ali nije tako s Mojim slugom Mojsijem. On je najvjerniji u cijeloj Mojoj kući.
[8] S njim razgovaram iz usta u usta, licem u lice, a ne zagonetkama, i lik Gospodnji on smije gledati. Kako se niste bojali govoriti protiv Moga sluge Mojsija?”
[9] I srdžba se Gospodnja raspali na njih i On ode.
[10] I oblak se udalji od šatora. I gle, čim se udalji, Mirjam ogubavi kao snijegom posuta. A Aron se okrenu k njoj, i gle, bijaše gubava.
[11] I Aron reče Mojsiju: „Ah, gospodaru moj, ne svaljuj grijeh na nas zato što smo bili nerazumni te zgriješismo.
[12] Nemoj da ona bude kao mrtvo dijete, što iz krila majčinoga izlazi već upola truhlo!”
[13] A Mojsije je vapio Gospodu govoreći: „O Bože, izliječi je!”
[14] Tad Gospod odgovori Mojsiju: „Da joj je otac u lice pljunuo, zar se ne bi morala sedam dana stidjeti? Neka se zatvori sedam dana izvan tabora, onda je ponovo smijete primiti!”
[15] Tako Mirjamu sedam dana odvojiše izvan tabora; i narod nije kretao dok je ponovo ne primiše.
[16] Potom narod pođe iz Haserota i utabori se u pustinji Paran.