[1] Kada je Salomon dovršio Gospodnji hram i kraljevu palaču, i sve ono što je htio sagraditi,
[2] po drugi put mu se ukaže Gospod, onako kako je to učinio u Gibeonu.
[3] I Gospod reče: „Čuo sam tvoju molitvu i vapaje tvoje preda Mnom. Posvetio sam ovaj Hram koji si izgradio da bi Moje ime tamo stanovalo dovijeka i neka Moje oči i srce Moje zauvijek budu tamo.
[4] A ti znaj, ako budeš preda Mnom hodio onako kako je to činio tvoj otac David, poštena srca i iskreno, i ako budeš činio sve ono što sam zapovjedio, slijedio sve odredbe i prava Moja,
[5] onda ću prijestolje tvoga kraljevstva učvrstiti nad Izraelom zauvijek, onako kako sam obećao tvome ocu Davidu kada sam govorio: ‘Neće nedostajati muž koji će sjediti na prijestolju Izraela!’
[6] Ali ako se odvratite od Mene, vi i sinovi vaši, i ako ne budete slijedili odredbe i zapovijedi koje sam vam naložio, i krenete za drugim bogovima, pa ih počnete služiti i slijediti,
[7] onda ću Izrael iskorijeniti iz zemlje koju sam im darovao; pred licem Svojim ću odbaciti i Hram, koji sam posvetio Svome imenu, i Izrael će postati podsmijeh i sprdnja svim narodima!
[8] A tada će se svi koji budu prolazili kraj ovog Hrama, ma kako uzvišen bio, zgražavati i smijati govoreći: ‘Zašto je Gospod učinio ovako sa ovom zemljom i ovim Hramom?’
[9] A tad će im odgovarati: ‘Jer su Gospoda, Boga svoga, koji je njihove očeve izveo iz zemlje Egipat, napustili i počeli slijediti druge bogove, služeći im i moleći se njima – zato je Gospod sunovratio sve ovo zlo na njih!’”
[10] Kada je prošlo ovih dvadeset godina u kojima je Salomon izgradio oba doma, Gospodnji hram i kraljevu palaču,
[11] za čiju gradnju je Hiram, kralj Tira, snabdijevao Salomona kedrovinom, čempresima i zlatom po potrebi, da Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji Galileji.
[12] Hiram pođe u obilazak da pregleda gradove koje mu je Salomon darovao; no, nisu mu se svidjeli.
[13] I on reče: „Kakve si mi ono gradove darovao, brate?” I ta se zemlja do dana današnjeg zove Kabul.
[14] Jer Hiram je kralju poslao stotinu i dvadeset talenata zlata.
[15] A ovako urediše sa radnicima koje je Salomon skupio da grade Gospodnji hram, njegov dom, Milo, zidove Jerusalema, Hasor, Megido i Gezer.
[16] Jer faraon, kralj Egipta, bijaše zauzeo Geser i potpuno ga spalio ognjem te je pobio Kanaance koji su živjeli tamo; a grad da svojoj kćerci, Salomonovoj ženi, kao miraz.
[17] Tako je Salomon gradio Geser i donji Bet-Horon,
[18] Bahalat, Tadmor u pustinji, u zemlji Juda,
[19] i sve gradove sa skladištima, koje je Salomon posjedovao, kao i gradove kola, gradove konjanika i sve ono što je Salomon želio izgraditi u Jerusalemu, Libanonu i u cijeloj zemlji nad kojom je vladao.
[20] Sve preostale Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce, one koji nisu pripadali Izraelovim sinovima;
[21] sve njihove sinove koji ostadoše u zemlji, a nad kojim Izraelovi sinovi nisu izvršili prokletstvo, Salomon skupi na prisilan rad do današnjeg dana.
[22] Ali Izraelove sinove nije podjarmljivao, nego su oni bili njegovi ratnici, sluge njegove i knezovi, vojnici na kolima, i zapovjednici bojnih kola i konjice.
[23] Bilo je pet stotina i pedeset vrhovnih nadzornika nad Salomonovim gradnjama; oni su upravljali narodom koji je radio.
[24] Čim se faraonova kći iselila iz Davidovog grada u svoj dom, koji je za nju sagrađen, Salomon počne graditi i Milo.
[25] I Salomon je tri puta godišnje prinosio paljenice i pomirnice na žrtveniku koji je sagradio Gospodu, i potom je dao da se dimi kâd na žrtveniku koji je stajao pred Gospodom. I dovršio je dom.
[26] Salomon sagradi lađe u Esjon-Geberu, koji je blizu Elata, na obalama Crvenog mora, u zemlji Edomaca.
[27] I Hiram je na lađe poslao svoje sluge, mornare, koji su bili iskusni na morima, sa Salomonovim ljudima.
[28] Oni otploviše u Ofir i tamo uzmu četiristo dvadeset talenata zlata i sve to dovezu kralju Salomonu.