[1] No, kralj Salomon je ljubio mnogo stranih žena pored faraonove kćeri; Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje,
[2] porijeklom iz neznaboških naroda za koje je Gospod Izraelovim sinovima kazao: „Nemojte ići njima i ne dajte da one dolaze vama, jer će vaša srca zasigurno okrenuti ka svojim bogovima!” A Salomon je prionuo uz njih jer ih je ljubio.
[3] Imao je sedam stotina kraljica i trista suložnica; i žene mu zavedoše srce na stranputice.
[4] No, desi se u vrijeme kad je Salomon već ostario da mu žene okrenu srce ka drugim bogovima, tako da nije više cijelo i nedjeljivo pripadalo Gospodu, njegovom Bogu, kao što bješe sa srcem njegovog oca Davida.
[5] Tako je bludio za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, grozotom amonskom.
[6] I Salomon je činio ono što bijaše zlo u očima Gospodnjim, i nije Gospoda u potpunosti slijedio kao njegov otac David.
[7] Također je izgradio uzvišenje za Kemoša, strahotu moapsku, koje se nalazilo na brdu istočno od Jerusalema, tako i za Moloha, grozotu amonsku.
[8] Tako je učinio za sve žene tuđinke koje su bogovima svojim žrtvovale i kadile.
[9] Tad se Gospod rasrdi zbog Salomona, zbog toga što se njegovo srce okrenulo od Gospoda, Boga Izraela, koji mu se dva puta prikazao,
[10] koji mu je baš zbog toga dao zapovijed da ne slijedi druge bogove – ali on se nije obazirao na ono što je Gospod naložio.
[11] Zbog ovoga Gospod poruči Salomonu: „Pošto je došlo do ovoga i jer nisi čuvao Moga saveza niti Mojih zapovijedi koje sam ti naložio, zasigurno ću ti oduzeti kraljevstvo i podariti ga tvome sluzi!
[12] No, neću to učiniti u tvojim danima zbog oca tvoga Davida, oduzet ću ga iz ruku tvoga sina!
[13] Ali neću mu oduzeti cijelo kraljevstvo; tvome sinu ću dati jedno pleme zbog moga sluge Davida i zbog Jerusalema, koji sam izabrao!”
[14] Gospod podigne Salomonu neprijatelja, Hadada Edomca, koji je porijeklom iz edomske kraljevske loze.
[15] Naime, desilo se kada je David bio u Edomu i kada je Joab, vojskovođa, polazio gore da pokopa poginule, da je pobio sve muškarce u Edomu.
[16] Joab je tamo ostao šest mjeseci uz cijeli Izrael, sve dok nije iskorijenio sve što je bilo muškog roda u Edomu.
[17] Tad je Hadad pobjegao sa nekolicinom Edomaca, sluga njegovog oca, kako bi otišao u Egipat. Hadad je tada još bio dječak.
[18] Otputuju iz Midjana i stignu u Paran, gdje su unajmili muževa iz Parana. Zatim dođu faraonu, kralju Egipta i on im dodijeli kuću, sredstva i zemlju.
[19] I Hadada snađe velika milost kod faraona, tako da mu je za ženu dao sestru svoje supruge Tafnese.
[20] Tafnesina sestra mu rodi Genubata, sina, i on odraste uz Tafnesu u faraonovom domu, tako da je Genubat bio u faraonovom domu među njegovim sinovima.
[21] Kad je Hadad u Egiptu čuo da se David pridružio svojim precima i da je Joab, vojskovođa, mrtav, obrati se faraonu govoreći: „Dopusti mi da se odselim u svoju zemlju!”
[22] A faraon ga upita: „Šta ti nedostaje ovdje, kod mene, pa hoćeš odseliti u svoju zemlju?” „Ništa”, odvrati ovaj, „ali ipak dopusti da odem!”
[23] A Bog mu podigne još jednog neprijatelja, Rezona, Elijadova sina, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, sopskog kralja.
[24] On skupi ljudi oko sebe i postade vođa jedne čete onda kada je David udario na njih; potom su otputovali u Damask i tamo živjeli i vladali.
[25] I on postade Izraelov neprijatelj sve dok je živio Salomon, i činio je zlo kao i Hadad; prezirao je Izrael i vladao nad Aramom.
[26] Jeroboam, Nebatov sin, Efraćanin iz Sareda, jedan od Salomonovih sluga čija je majka Serva bila udovica, također se uzdigne protiv kralja.
[27] A ovo bijaše razlog njegove bune – Salomon je izgradio Milo i tako zatvorio otvor koji se nalazio u gradu njegovog oca, Davida.
[28] Jeroboam je bio vrijedan čovjek, i kada je Salomon vidio da je mladić vrijedno radio, postavi ga nad sve nosače u Josipovu domu.
[29] No, desilo se u ono vrijeme, kada je Jeroboam otišao iz Jerusalema, da ga na putu susretne vjerovjesnik Ahija iz Šila. Na sebi je imao novu košulju, a bili su sami na polju.
[30] Ahija uzme tu košulju i pocijepa je na dvanaest dijelova,
[31] zatim se obrati Jeroboamu: „Uzmi deset komada! Jer ovako govori Gospod, Bog Izraela: ‘Gle, uzet ću kraljevstvo iz Salomonovih ruku i tebi dati deset plemena,
[32] no, neka mu pripada jedno pleme zbog Moga sluge Davida i grada Jerusalema, koje sam izabrao iz svih plemena Izraela.
[33] Neka bude tako jer su Me napustili, jer su obožavali Aštartu, boginju Sidonaca, Kemoša, boga moapskog i Milkoma, boga amonskoga, zato što nisu hodili Mojim stazama da čine ono što je pravo u Mojim očima, po Mojim zapovijedima i odredbama, onako kako je to činio njegov otac David.
[34] No, neću oduzeti cijelo kraljevstvo iz njegovim ruku, nego ću ga ostaviti kao kralja u svim danima njegovog života, zbog Moga sluge Davida, kojeg sam izabrao da slijedi Moje zapovijedi i odredbe.
[35] Ali ću oduzeti kraljevstvo iz ruku njegovog sina i pružiti tebi onih deset plemena;
[36] njegovom ću sinu dodijeliti jedno pleme, da Moj sluga David dovijeka preda Mnom ima svijetlo u svome gradu Jerusalemu, gradu koji sam izabrao Svome imenu.
[37] Tako ću danas tebe uzeti i ti ćeš vladati nad svime što ti duša priželjkuje, i bit ćeš kralj nad Izraelom.
[38] I desit će se, ako budeš slijedio sve ono što ti zapovijedam i hodio u Mojim stazama, i činio sve ono što je pravo u Mojim očima, tako da štuješ Moje odredbe i zapovijedi, onako kako je to činio Moj sluga David, da ću biti uz tebe i izgradit ću ti postojan dom, onako kako sam to učinio i za Davida – i podarit ću ti Izrael.
[39] I Davidove potomke ću zbog toga osramotiti, ali ne za sva vremena.’”
[40] No, Salomon je namjeravao ubiti Jeroboama, ali Jeroboam pobjegne u Egipat Šišaku, kralju Egipta i ostao je tamo sve do Salomonove smrti.
[41] A ono što je ostalo reći o Salomonu, njegovim djelima i mudrosti njegovoj, zar nije to sve zapisano u knjizi Salomonove povijesti?
[42] Salomon je četrdeset godina vladao nad Jerusalemom.
[43] Potom se pridruži svojim precima i bude sahranjen u gradu njegovog oca Davida. Roboam, sin njegov, ga naslijedi kao kralj.