[1] Tako Ilija, Tišbijac, jedan od žitelja Gileada, jednog dana reče Ahabu: „Tako mi Gospodnjeg života, Boga Izraela, pred čijim licem stojim, neće ovih godina pasti ni rose ni kiše, osim ako to ja sam ne zapovijedim!”
[2] Njemu bi upućena ova Gospodnja riječ:
[3] „Idi odavde na istok, i krij se kod potoka Krita, koji teče istočno od Jordana!
[4] Iz potoka ćeš piti, a gavranovima sam naredio da te tamo hrane!”
[5] On ode i postupi po Gospodnjoj riječi; ode i ostane kod potoka Krita, koji teče istočna od Jordana.
[6] Gavranovi su mu donosili hljeb i meso ujutro i navečer, a vodu je pio iz potoka.
[7] No, desi se da nakon nekog vremena potok presuši, jer u zemlji nije bilo kiše.
[8] Tad mu Gospod poruči:
[9] „Kreni i idi u Sarpat, koji je blizu Sidona, i tamo ostani; gle, naredio sam jednoj udovici da te tamo hrani!”
[10] Tako otputuje u Sarbat. I gle, kada je stigao do gradskih kapija, ugleda udovicu kako skuplja drva. I on joj vikne: „Hoćeš li mi donijeti malo vode u kakvoj posudi?”
[11] A kada je krenula da zahvati vode, on nastavi: „Donesi mi i malo hljeba!”
[12] A ona odgovori: „Tako mi Gospodnjeg života, Boga tvoga, nemam ničega pečenoga, već samo malo brašna i ulja u posudi! Gle, skupila sam nešto drva i idem da skuham nešto svome sinu, da jedemo i da poslije toga umremo!”
[13] No, Ilija joj reče: „Ne boj se! Idi i učini tako kako si kazala, ali prvo ispeci hljeb i meni donesi. Poslije napravi nešto za sebe i svoga sina,
[14] jer ovako govori Gospod, Bog Izraela: ‘Neće se isprazniti posuda za brašno i ulja neće nedostajati u vrču sve do onoga dana kada će Gospod dati da kiša padne na zemlju!’”
[15] I ona ode i učini onako kako je Ilija kazao. I on se danima hranio kod nje, sa njom i sa njenim cijelim domom.
[16] Posuda za brašno se nije praznila i nije nedostajalo ulja u vrču, po riječi Gospodnjoj koju je uputio kroz Iliju.
[17] No, desi se da se poslije ovih događaja sin žene, domaćice, razboli i bolest bude tako teška da u njemu ne ostade životnoga daška.
[18] Tad ona zavapi Iliji: „Božiji čovječe, šta ja imam sa tobom? Došao si meni da se prisjetim svoga grijeha i da moj sin umre!”
[19] A on reče: „Daj mi svoga sina!” Potom ga podigne iz njenog naručja i odnese u potkrovlje gdje je stanovao, pa ga položi na svoj krevet.
[20] Zatim počne vapiti Gospodu govoreći: „Gospode, Bože moj, jesi li i na ovu udovicu čiji sam gost, sručio takvu nevolju da dopustiš da njen sin umre?”
[21] I on se tri puta ispruži nad dijete zazivajući Gospoda: „Gospode, Bože moj, dopusti da se duša ovog djeteta vrati!”
[22] I Gospod usliši Ilijin vapaj. Duša djeteta se vrati, i ono oživje.
[23] Tad Ilija uzme dijete i snese ga s potkrovlja dolje u kuću, pruži ga njegovoj majci govoreći: „Gle, tvoje dijete živi!”
[24] Tad žena reče Iliji: „Sada vidim da si Božiji čovjek i da je Gospodnja riječ koju zboriš istinita!”