[1] No gle, iz Judeje dođe jedan Božiji čovjek u Betel po Gospodnjoj riječi i to kad je Jeroboam stajao kraj žrtvenika da kadi.
[2] I on stane vikati ka žrtveniku po Gospodnjoj riječi govoreći: „Žrtveniku! Žrtveniku! Ovako zbori Gospod: ‘Gle, Davidovom domu će se roditi sin koji će se zvati Jošija. On će na tebi poklati svećenike uzvisina, koji kade na tebi, i na tebi će spaljivati ljudske kosti!’”
[3] I toga dana dâ znak govoreći: „Ovo je znak da je Gospod doista ovo kazao: ‘Gle, žrtvenik će puknuti i pepeo koji je na njemu će se prosuti!’”
[4] I desi se, kada je kralj čuo riječi Božijeg čovjeka koji je vikao protiv žrtvenika u Betelu, da Jeroboam pruži ruku sa žrtvenika i vikne: „Uhvatite ga!” Tad mu se ruka osuši, ruka koju je pružio protiv ovog čovjeka, tako da je nije mogao vratiti nazad.
[5] I žrtvenik pukne, pepeo se sa njega prospe, sve po znakovima koje je Božiji čovjek najavio kroz Gospodnju riječ.
[6] Tad se kralj obrati Božijem čovjeku: „Smiluj lice Gospodnje, lice Boga tvoga, i moli za me, da mi vrati moju ruku!” Tad Božiji čovjek zamoli pred Gospodnjim licem za blagost i kraljeva ruka bi vraćena, i bi ista kao što je i prije bila.
[7] Tad kralj nastavi govoriti: „Pođi sa mnom u moj dom i osvježi se! Hoću da te nagradim.”
[8] No, Božiji čovjek odvrati: „Čak i kada bi mi dao pola svoje kuće ne bih došao, jer ne bih na ovom mjestu jeo hljeba i pio vode.
[9] Jer mi je tako rečeno kroz Gospodnju riječ: ‘Nemoj jesti hljeba i piti vode i nemoj se vraćati istim putem kojim si došao!’”
[10] I on se vrati drugim putem, i nije išao istom stazom kojom je došao u Betel.
[11] No, u Betelu je živio stari vjerovjesnik. Njemu jednog dana dođu sinovi pa ga izvijeste o svemu onome što je Božiji čovjek učinio u Betelu, prenesu mu i sve što je rekao kralju, sve ispričaše ocu.
[12] Tad ih otac upita: „Kojim je putem pošao?” A njegovi sinovi su vidjeli put kojim je otišao Božiji čovjek koji stiže iz Judeje.
[13] On naredi sinovima: „Osedlajte moga magarca!” I oni ga osedlaju, a otac uzjaše.
[14] I on krene za Božijim čovjekom i nađe ga kako sjedi ispod jednog hrasta. Tad ga upita: „Da li si ti Božiji čovjek koji je došao iz Judeje?” A ovaj odvrati: „Jesam!”
[15] „Pođi sa mnom u moj dom i nešto pojedi”, zamoli prvi.
[16] No, Božiji čovjek odgovori: „Ne mogu se vratiti i poći sa tobom; također neću jesti hljeba niti piti vode na ovome mjestu;
[17] jer mi je rečeno kroz Gospodnju riječ: ‘Nemoj tamo jesti hljeba niti piti vode i nemoj se vratiti istim putem kojim si došao!’”
[18] No, onaj mu odgovori: „I ja sam vjerovjesnik kao i ti, i jedan anđeo mi je kroz Gospodnju riječ zapovjedio: ‘Povedi ga natrag u svoju kuću da jede hljeba i pije vode.’” No, lagao ga je.
[19] Tako se on vrati sa njim, i jeo je hljeba i pio vodu.
[20] A dok su sjedili za stolom, dođe Gospodnja riječ vjerovjesniku koji ga je odveo natrag.
[21] On stane vikati Božijem čovjeku, koji je došao iz Judeje, govoreći: „Ovako poručuje Gospod: ‘Zato što se nisi pokorio zapovijedi Gospodnjoj i zato što nisi ispunio odredbu koju ti je Gospod, Bog tvoj, dao,
[22] nego si se vratio, jeo hljeba i pio vode na ovom mjestu o kojem sam ti kazao da na njemu ne smiješ jesti hljeba niti piti vode; znaj da zbog toga tvoje tijelo neće biti položeno u grob tvojih očeva!’”
[23] Nakon što je jeo hljeba i pio, vjerovjesniku kojeg je doveo natrag osedla magarca.
[24] A desi se, nakon što je otputovao, da ga na putu presretne i ubije lav, i tako njegov leš ostane na putu. Magarac je stajao kraj njega, a lav je stajao kraj leša.
[25] I gle, ljudi u prolazu ugledaše njegov leš na putu i lava kraj tijela. Potom odu u grad u kojem je živio stari vjerovjesnik i tamo prošire vijest.
[26] No, kada je vjerovjesnik, koji ga je poveo natrag s puta, čuo za ovo, reče: „To je Božiji čovjek koji nije poslušao Gospodnju naredbu; zato ga je Gospod predao lavu koji ga je rastrgao i ubio po Gospodnjoj riječi.”
[27] I on se obrati sinovima govoreći: „Osedlajte mog magarca!” I oni ga osedlaju.
[28] Tad pođe i nađe tijelo na putu, nađe i magarca i lava kako stoje kraj tijela. No, lav nije proždro tijelo, a nije ni magarca rastrgao.
[29] Tad vjerovjesnik podigne tijelo Božijeg čovjeka, položi ga na magarca i otpremi natrag. Potom stiže u grad starog vjerovjesnika da ga oplakuje i sahrani.
[30] Položi njegovo tijelo u vlastiti grob i zakuka: „Ah, mili brate!”
[31] Nakon sahrane obrati se svojim sinovima i reče: „Pokopajte me u ovom grobu, u grobu gdje sahranjen Božiji čovjek, i kosti moje položite kraj njegovih kad me smrt snađe.
[32] Jer doista će se ona riječ ispuniti, ono što je kazao kroz Gospodnju riječ protiv žrtvenika u Betelu i svih svetišta na visinama Samarije!”
[33] Jeroboam se ni nakon ovih zbivanja nije odvratio sa svojih opakih staza, nego je u službu stavljao svećenike visina iz cijelog naroda; posvećivao je onoga kome je bila volja, i taj bi postao svećenik visina.
[34] To posta grijeh Jeroboamovog doma; tako se uruši i bi istrijebljen iz zemlje.