[1] A Benhadad, kralj Arama, podiže svu svoju silu, cijelu vojsku, podupirala su ga trideset i dva kralja konjima i kolima; i on pođe gore i povede rat protiv Samarije.
[2] Pošalje glasnike Ahabu, kralju Izraela, u grad, poručivši:
[3] „Ovo poručuje Benhadad: Zlato tvoje i srebro pripada meni, a i tvoje najljepše žene i tvoja djeca su moja!”
[4] A kralj Izraela odvrati: „Gospodaru i kralju, tačno je tako kako si kazao; pripadam tebi i sve što je moje!”
[5] Potom se glasnici vrate s porukom: „Ovo poručuje Benhadad: Poslao sam ti poruku govoreći: Pošalji mi svoje srebro i zlato, žene i djecu,
[6] no, sutra ću ti u ovo vrijeme poslati sluge, oni će pretražiti tvoj dom i domove tvojih sluga, i desit će se ovako: uzet će sve ono što ti je drago i odnijeti!”
[7] Tad kralj Izraela sazove sve starješine zemlje govoreći: „Prepoznajte i shvatite da nam ovaj smjera zlo! Jer poslao je glasnike meni i tražio moje zlato, moje srebro, žene moje i moju djecu, i ja ga nisam odbio!”
[8] Tad starješine i sav narod odgovore: „Nemoj ga poslušati, ne pristaj na to!”
[9] Tad on odgovori Benhadadovim slugama: „Poručite mome gospodaru, kralju: Sve što si prvo naložio svome sluzi ću učiniti, no ovo ne mogu učiniti!” I glasnici odu i tako jave Benhadadu.
[10] Tad Benhadad odgovori poručivši: „Neka mi bogovi učini ovo i ono ako bude dovoljno praha Samarije da svako iz naroda kojeg vodim dobije po pregršt!”
[11] No, kralj Izraela odgovori: „Neka se ne hvali onaj koji se opasuje, već onaj koji se raspasuje!”
[12] Benhadad je to čuo u trenu kada je sa kraljevima pio u šatorima, pa odmah naredi svojim slugama: „Napadajte!” Tad se oni postrojiše kako bi nasrnuli na grad.
[13] Ali gle, tada Ahabu, kralju Izraela, pristupi vjerovjesnik govoreći: „Ovo poručuje Gospod: Jesi li ugledao ovu silu ljudi? Gle, danas ću ih predati u tvoju ruku, i ti ćeš spoznati da sam ja Gospod!”
[14] A Ahab upita: „Preko koga?” A on odgovori: „Ovo poručuje Gospod: Kroz podređene tvojih nadstojnika!” A on nastavi pitati: „Ko će započeti boj?” „Ti!”, odgovori ovaj.
[15] Tad on skupi podređene nadstojnika i njih bijaše dvije stotine i trideset dvojica; potom postroji sav narod, sve Izraelove sinove, i njih bijaše sedam hiljada.
[16] I pođoše u podne. No, Benhadad se opijao i slavio u šatorima, on i ona trideset i dva kralja koji su mu bili saveznici.
[17] Podređeni nadstojnika pođoše prvi. Tad Benhadad pošalje izvidnike, a oni se vrate pa mu jave govoreći: „Neki ljudi su upravo izašli iz Samarije!”
[18] Tad Benhadad dâ naređenje: „Svejedno da li dolaze u miru ili s namjerom da povedu boj – hvatajte ih žive!”
[19] A oni krenuše iz grada, podređeni i nadstojnici, a slijedila ih je vojska.
[20] I svaki pogubi onog s kojim se sukobio. Aramejci pobjegoše, a Izrael krenu za njima u potjeru. No, Benhadad, kralj Arama, pobježe na konju sa nekoliko konjanika.
[21] I kralj Izraela krenu i udari na konje i kola, i tako Aramejcima nanese grozan poraz.
[22] Tad vjerovjesnik priđe kralju Izraela pa mu poruči: „Idi, osnaži se, prepoznaj i vidi što ti je činiti, jer kralj Arama će nanovo nasrnuti na tebe dogodine!”
[23] No, sluge aramejskog kralja mu se obrate govoreći: „Njihov Bog je Bog planina – zato su nas nadvladali. Hajdemo da sa njima povedemo boj u ravnici, onda ćemo ih sigurno pobijediti.
[24] Zato učini ovo: kraljeve smijeni i na njihovo mjesto postavi upravnike nad gradovima.
[25] A ti skupi vojsku poput one koju si izgubio, konje i kola poput onih, pa onda pusti da sa njima povedemo boj u ravnici – tako ćemo ih sigurno nadvladati!” I on ih posluša, i učini sve tako.
[26] Kad prođe godina, Benhadad skupi Aramejce i krenu u Afek da povede rat protiv Izraela.
[27] Tad izbrojaše Izraelove sinove, podijeliše im popudbinu, i oni krenuše u susret Aramejcima. Izraelovi sinovi se utaboriše naspram njih kao dva mala stada koza; no, zemlja bijaše puna Aramejaca.
[28] Tad Božiji čovjek priđe kralju Izraela pa mu reče: „Ovako govori Gospod: Zato što su Aramejci kazali da je Gospod Bog planina i da nije Bog ravnica, zbog toga sam predao ovu silu ljudi u tvoje ruke, da spoznate da sam ja Gospod!”
[29] I taboriše se jedni naspram drugih. No, desi se da sedmog dana dođe do boja, i Izraelovi sinovi u jednom danu pobiše sto hiljada aramejskih pješaka.
[30] A oni preostali se razbježe ka gradu Afek, i njegove zidine padoše pod navalom dvadeset sedam hiljada preostalih muževa. Benhadad se također skloni u grad, u samu unutrašnjost.
[31] Tad mu se obrate njegovi knezovi govoreći: „Gle, čuli smo da su kraljevi Izraelovog doma milostivi vladari. Daj da na svoje bokove navučemo kostrijet i da glave obvežemo konopcem pa da pođemo vani ka izraelskom kralju; možda će ti tako poštedjeti život!”
[32] Tako se opasaju kostrijetima, obvežu konopce oko glava i dođu pred izraelskog kralja govoreći: „Sluga tvoj, Benhadad, poručuje: ‘Molim te poštedi moj život!’” A kralj reče: „Još je živ? On je moj brat!”
[33] Muževi su procijenili da je ovo povoljan znak pa su požurili da se uvjere u kraljeve riječi i da li je stvarno tako mislio; zato ga upitaju: „Benhadad je tvoj brat?” A on im odgovori: „Hajde, dovedite mi ga!” Tako Benhadad izađe i ovaj mu dopusti da se popne na kola.
[34] Tad Benhadad stane govoriti: „Vratit ću ti gradove koje je moj otac oteo tvome ocu, također možeš nanovo urediti tržnice u Damasku onako kako je to moj otac činio u Samariji!” Ahab reče: „Oslobađam te pod tim uslovima!”. Tako sklopi dogovor sa njim pa ga oslobodi.
[35] No, po Gospodnjoj riječi jedan od vjerovjesnika reče svome drugu: „Udari me!” Ali ovaj ga nije htio udariti.
[36] Tad mu reče: „Lav će te rastrgati čim odeš od mene jer nisi poslušao Gospodnju Riječ!” I doista, lav ga pronađe i rastrže čim je otišao.
[37] Potom pronađe drugog čovjeka pa mu vikne: „Udari me!” A ovaj ga zbilja udari i rani.
[38] Tad vjerovjesnik stane na put kojim je kralj trebao proći i navuče kapu na oči, da ga ne mogu prepoznati.
[39] Tako se desi da vikne kralju dok je prolazio: „Tvoj sluga je bio u boju, kad gle, priđe nekakav stranac i dovede mu čovjeka govoreći: ‘Pazi na ovog čovjeka! Ako pobjegne, tražit ćemo tvoj život umjesto njegovog, ili ćeš platiti talenat srebra!’
[40] Tako se desilo da je čovjek nestao dok je tvoj sluga imao posla tu i tamo!” Kralj Izraela mu odgovori: „Neka to bude presuda, sam si je donio!”
[41] Tad čovjek svuče kapu sa svojih očiju i kralj prepoznade da je to jedan od vjerovjesnika.
[42] No, ovaj nastavi govoriti kralju: „Ovo su Gospodnje riječi: ‘Dao si da izmakne čovjek kojeg sam prokleo, zato će biti tvoj život za njegov, i tvoj narod za njegov narod!’”
[43] Tako se kralj, mrzovoljan i srdit, vrati u svoju palaču u Samariji.