[1] A poslije svega ovoga se desi i ovo. Nabot, Jizreelac, imao je vinograd u Jizreelu, kraj palače Ahaba, kralja Samarije.
[2] I Ahab se jednog dana obrati Nabotu govoreći: „Daj mi svoj vinograd! Hoću od njega načiniti vrt za povrće, jer je tako blizu moje kuće, a ja ću ti zauzvrat dati bolji vinograd, ili ti mogu platiti novcem koliko vrijedi – kako god voliš!”
[3] A Nabot odvrati: „Neka su takve stvari daleko od mene, da tebi dam baštinu svojih očeva!”
[4] Tad se Ahab vrati kući, bijesan i neraspoložen zbog riječi koje mu je Nabot, Jizreelac, uputio kazavši: „Neću ti dati baštinu svojih očeva!” I on legne na svoj krevet, okrene glavu i ne htjede jesti.
[5] Tad mu priđe njegova žena Izebela te ga upita: „Zašto si tako smeten, zašto ne jedeš?”
[6] A on joj odgovori: „Razgovarao sam sa Nabotom, Jizreelcem, i rekao: ‘Prodaj mi svoj vinograd ili da ti za njega dam drugi, ako ti je tako draže!’ A on mi je odgovorio: ‘Neću ti dati svoj vinograd!’”
[7] Tad njegova žena Izebela reče ovako: „Sada pokaži da si kralj nad Izraelom! Ustani, nešto pojedi i ohrabri se! Ja ću ti pribaviti vinograd Nabota, Jizreelca!”
[8] Ona potom sastavi nekoliko pisama u Ahabovo ime, zapečati ih njegovim pečatom, a zatim ih pošalje starješinama i plemićima koji su živjeli u gradu sa Nabotom.
[9] A ovako je pisala u pismima: „Oglasite post i Nabota postavite na čelo naroda;
[10] dovedite pred njega dva čovjeka, Belialova sina, neka svjedoče protiv njega govoreći: ‘Proklinjao si Boga i kralja!’ Potom ga izvedite van i kamenujte do smrti!”
[11] I ljudi u njegovom gradu, starješine i plemići koji su živjeli u gradu, učiniše onako kako im je Izebela kazala, onako kako je bilo napisano u pismima koje im je poslala.
[12] Oglase post i dovedu Nabota na čelo naroda.
[13] Tad dođoše ona dvojica, Belialovi sinovi, stadoše naspram njega i počeše svjedočiti protiv Nabota pred narodom govoreći: „Nabot je proklinjao Boga i kralja!” Tad ga izvedoše ispred grada i kamenovaše sve dok nije izdahnuo.
[14] Potom pošalju glasnike Izebeli poručivši: „Nabota su kamenovali. Mrtav je!”
[15] Kada je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je mrtav, obrati se Ahabu govoreći: „Ustani i uzmi vinograd Jizreelca Nabota, koji ti nije htio predati za novac, jer Nabot više nije među živima!”
[16] Kada je Ahab čuo da je Nabot Jizreelac umro, krene da preuzme njegov vinograd.
[17] Tad Gospodnja riječ stiže Iliji, Tišbijcu:
[18] „Ustani, pođi Ahabu, kralju Izraela, koji boravi u Samariji! Gle, on je u Nabotovom vinogradu, otišao je tamo kako bi ga prisvojio.
[19] No, ti mu reci: ‘Ovako govori Gospod: Zar si ubio i oteo?’ I dalje mu poruči ovako: ‘Ovo poručuje Gospod: Tamo gdje su psi lizali Nabotovu krv, tamo će lizati i tvoju!’”
[20] Tad Ahab odgovori Iliji: „Zar si me pronašao, neprijatelju moj?” A Ilija odvrati: „Zaista, pronašao sam te, jer si se prodao i dao na to da činiš ono što je zlo u Gospodnjim očima!
[21] Gle, donijet ću ti nevolju i pomesti tvoje potomke, i od Ahaba ću iskorijeniti sve što je muško, staro i mlado u Izraelu;
[22] i dom ću tvoj načiniti poput doma Jeroboama, Nebatovog sina, poput Bašinog doma, sina Ahijinog, zbog toga što si me izazvao i rasrdio, i što si zaveo Izrael!
[23] A o Izebeli je Gospod kazao: ‘Neka psi rastrgnu Izebelu pod zidinama Jizreela!’
[24] Neka one Ahabove koji preminu u gradu rastrgnu psi, a neka ptice nebeske pojedu onoga koji umre u polju.”
[25] I niko nije kao Ahab, koji se prodao i dao da se učini što je zlo u očima Gospodnjim, na šta ga je potakla njegova žena.
[26] I učinio je mnogo zla slijedeći idole, baš onako kako to činiše i Amorejci, koje je Gospod protjerao pred Izraelovim sinovima.
[27] No, kada je Ahab čuo ove riječi, pokida haljine na sebi, navuče na se kostrijet, uzme postiti i šutljivo lutati uokolo.
[28] Tad Gospodnja riječ stiže Iliji, Tišbijcu:
[29] „Vidiš li kako se Ahab preda mnom ponižava? Zbog toga neću dati da se nevolja sruči na njega dok je živ; dat ću da se tek za njegovog sina ovo zlo spusti na njegov dom!”