[1] U to vrijeme Salomon sazove sve izraelske starješine i poglavare svih plemena, plemiće nad rodovima Izraelovih sinova; pozove ih sebi u Jerusalem kako bi Kovčeg Gospodnji prenijeli u Davidov grad, to jeste Sion.
[2] I skupe se svi muževi Izraela kod kralja Salomona na slavlju u mjesecu etanimu, dakle, u sedmom mjesecu.
[3] I sve starješine Izraela dođu tamo i svećenici odnesu Kovčeg Gospodnji;
[4] odnesoše Kovčeg Gospodnji gore, i Šator susreta i sav pribor svetišta koji se nalazio u Šatoru. Svećenici i Leviti odnesu sve ovo gore.
[5] Cijela zajednica Izraela, koja se sabrala tu, stade uz kralja Salomona pred Kovčeg i svi priniješe ovce i goveda za žrtve, toliko njih, da se mnoštvo žrtvi nije dalo izbrojati ili izračunati.
[6] I svećenici unesoše Gospodnji Kovčeg na svoje mjesto, u unutarnje svetište Hrama, u najsvetije odaje, pod krila kerubina.
[7] Kerubini su širili svoja krila nad mjestom gdje je Kovčeg stajao, i odozgo pokrivali Kovčeg i njegove poluge
[8] No, poluge su bile tako duge da im se vrh nazirao u svetištu pred odajama; ali se izvana nisu vidjele. I stoje tamo sve do današnjeg dana.
[9] U Kovčegu nije bilo ništa osim dvije kamene ploče, koje je Mojsije položio u Kovčeg na Horebu, kada je Gospod sklopio savez sa Izraelovim sinovima nakon izlaska iz Egipta.
[10] No, kada su svećenici izašli iz svetišta ispuni oblak Hram Gospodnji,
[11] tako da svećenici nisu mogli prići od oblaka da obavljaju službu; jer Božija slava ispuni Gospodnji hram.
[12] U to vrijeme je Salomon govorio ovako: „Gospod je kazao da hoće stanovati u tami.
[13] Ja sam ti sagradio Hram, Tvoj dom, u nadi da ćeš dovijeka tamo ostati!”
[14] I kralj se osvrne i blagoslovi cijeli Izrael, jer se cijela zajednica tu skupila.
[15] Potom reče: „Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, koji je svojim ustima zborio sa mojim ocem Davidovom i koji mi je ispunio ruke, govoreći:
[16] ‘Od onoga dana kada sam Izrael izveo iz Egipta nisam izabrao među svim plemenima Izraela grad u kojem bi mi izgradili dom, da tamo bdije Moje ime; no, izabrao sam Davida da vlada nad Mojim narodom Izraelom.’
[17] No, u srcu moga oca plamtjela je želja da imenu Gospoda, Bogu našem, sagradi dom.
[18] Ali Gospod reče mome ocu Davidu: ‘Dobro si činio time što ti je srcu bilo milo da Mi sagradiš dom,
[19] ali ti ga nemoj graditi, nego će tvoj sin, koji će ti se roditi, izgraditi dom Mome imenu!’
[20] I Gospod je održao Svoju riječ, sve ono što je kazao; jer ja sam naslijedio svoga oca Davida i danas sjedim na prijestolju Izraela, onako kako je Gospod i kazao, i izgradio sam imenu Gospodnjem, Bogu Izraela, dom.
[21] Tamo sam spremio mjesto za Kovčeg u kojem je Savez Gospodnji, koji je sklopio sa našim očevima kada ih je izvodio iz zemlje egipatske.”
[22] Salomon stade pred Gospodnji žrtvenik ispred cijele Izraelove zajednice i pruži svoje ruke ka nebu govoreći:
[23] „O Gospode, Bože Izraela! Ni na zemlji ni na nebesima nema boga sličnog Tebi; poput Tebe koji čuvaš Savez i pružaš milost Svojim slugama koji pred Tobom hode srcem svim.
[24] Ti si ispunio ono što si obećao Svome sluzi Davidu, mome ocu; ustima si mu to Svojim poručio, rukama ispunio – kako je očito danas.
[25] A sada Gospode, Bože Izraela, molim da Svome sluzi Davidu ispuniš ono što si obećao kada si govorio: ‘Ako tvoji sinovi budu čuvali Moje staze, tako da preda Mnom hode onako kako si hodio ti, onda ti neće nedostajati muž koji će sjediti na prijestolju Izraela!’
[26] Gospode, daj da se Tvoja riječ ostvari, sve ono što si poručio svome sluzi Davidu, mome ocu!
[27] No, da li će Bog doista boraviti na zemlji? Gle, nebo i nebesa svih neba Te ne mogu obuhvatiti; kako da to učini ovaj Hram koji sam Ti izgradio!
[28] Ali osvrni se na molitvu i vapaj Tvoga sluge, o Gospode, Bože moj, da čuješ zov i molitvu koju Tvoj sluga danas pred tebe iznosi!
[29] Pusti da oči Tvoje danju i noću stražare nad ovim Hramom, nad ovim mjestom za koje si kazao: ‘Neka Moje ime bdije tamo!’ Kako bi počuo molitvu koju Tvoj sluga upućuje ovom svetištu.
[30] Počuj vapaje Tvoga sluge i naroda Tvoga Izraela koje upućuju okrenuti ka ovom mjestu! Zaista, počuj u Svome domu, na nebesima, i kada čuješ, onda oprosti!
[31] Kada neko zgriješi prema bližnjem, onda mu namećemo zavjet, kojim se mora zakleti, i on dođe i zakune se pred Tvojim žrtvenikom u ovom Hramu;
[32] a Ti počuj, povedi i stvori Tvojim slugama pravo tako što ćeš krivca osuditi i djelo sunovratiti na njegovo čelo, tako što ćeš pravednika opravdati po pravdi njegovoj
[33] Kada neprijatelji potuku Tvoj narod Izrael, jer su se ogriješili o Tebe, i kada se vrate i nanovo priznaju Tvoje ime, kada se budu molili i vapili u Tvome domu,
[34] onda Ti saslušaj u nebesima i opravdaj grijeh svoga naroda Izraela i opet ih odvedi u zemlju koju si darovao njihovim očevima!
[35] Kada je nebo zaklopljeno i kada je suša, jer su se ogriješili o Tebe, a potom dođu da se mole na tom mjestu i priznaju Tvoje ime i da se odvrate od vlastita grijeha, jer si ih ponizio,
[36] onda čuj na nebesima i oprosti grijeh Tvojih sluga i Tvoga naroda Izraela, tako što ćeš ih naučiti dobrom putu na kojem im je hoditi; i pusti da kiša pada na zemlju koju si Tvome narodu dao kao baštinu!
[37] Kada zavlada glad u zemlji, kad kuga izbije, kad je suša, snijet, kad je pošast skakavaca i gusjenica, kad čovjeka opsjedaju neprijatelji u gradovima njegove zemlje, kad ga obuhvati nedaća, bilo kakva bolest;
[38] svaku molitvu, svaki vapaj čovjeka iz Tvoga naroda Izraela, kad svaki od njih spozna nedaću vlastitog srca, kada ispruže ruke ka Tvome domu –
[39] onda Ti počuj na nebesima, u Tvome domu, oprosti i povedi i svakome pojedinačno daj shodno njegovim stazama, onako kako spoznaješ srce njegovo; jer Ti sam spoznaješ srca svih čovječijih sinova;
[40] kako bi Te se plašili u svim danima, sve dok žive u zemlji koju si darovao našim očevima.
[41] No, i kada stranac, koji ne pripada Tvome narodu Izraelu doputuje iz daleke zemlje radi Tvoga imena –
[42] jer čut će za Tvoje slavno ime, silnu desnicu i ispruženu ruku; kada dođe da se pomoli u Tvome Hramu,
[43] onda ga počuj na nebesima, u Svome domu, i učini sve za što ovaj stranac moli, kako bi svi narodi na zemlji spoznali Tvoje ime i kako bi se plašili kao Tvoj narod Izrael. Da spoznaju da je Tvoje ime proglašeno nad ovim Hramom koji sam za Tebe izgradio!
[44] Kada Tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja, na put na koji ćeš ih Ti uputiti, i kada se budu molili Gospodu, okrenuti gradu koji si Ti izabrao, Hramu, koji sam izgradio Tvome imenu,
[45] onda počuj na nebesima njihovu molitvu i vapaje i daj im pravo!
[46] Kad se o tebe ogriješe – jer nema čovjeka koji ne griješi – i kada se razljutiš pa ih predaš njihovim neprijateljima, tako da ih pobjednici odvode zarobljene u neprijateljsku zemlju, bila blizu ili daleko,
[47] a oni se srcem cijelim obrate u zemlji u koju su odvedeni kao sužnjevi; ako se obrate i pomole Tebi u zemlji njihova sužanjstva govoreći: ‘Griješili smo, nepravdu činili i bili bezbožni!’
[48] Ako se tako preobrate Tebi cijelim srcem i iz sve duše u zemlji neprijatelja svojih, koji ih odvedoše, i ako se budu molili Tebi okrenuti zemlju koju si njihovim očevima darovao, okrenuti gradu koji si Ti odabrao, i u pravcu Hrama koji sam izgradio imenu Tvome,
[49] onda čuj na nebesima, u Svome domu, molitve njihove i vapaje, i daj im pravo.
[50] Oprosti narodu Svome grijehe koje su prema Tebi učinili i sve njihove prijestupe i daj da nađu milosti kod onih koji ih odvedoše u sužanjstvo, tako da im se smiluju;
[51] jer oni su Tvoj narod i Tvoja baština koju si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla.
[52] Obrati pogled na molitve Tvoga sluge i na vapaje Tvoga naroda Izraela, da ih počuješ u svemu onome zbog čega vape!
[53] Jer Ti si ih izdvojio iz svih drugih naroda zemlje kao Svoju baštinu, kako si govorio kroz Svoga slugu Mojsija, kad si naše očeve izvodio iz Egipta, o Gospode, Bože!”
[54] I desi se kada je Salomon izrekao cijelu molitvu i govor pred Gospodom, da ustane sa svoga mjesta pred žrtvenikom, gdje se na koljenima molio, i da pruži svoje ruke ka nebu,
[55] stane i blagoslovi cijelu zajednicu Izraela glasno govoreći:
[56] „Neka je blagoslovljen Gospod koji je Svome narodu Izraelu podario mir, onako kako je i obećao! Od svih milih riječi koje je uputio kroz Svoga slugu Mojsija nije propala nijedna jedina.
[57] Neka je Gospod, Bog naš, uz nas, onako kako je bio uz očeve naše! Neka nas ne napušta, neka ne povlači Svoju ruku sa nas.
[58] Neka prikloni naša srca k Sebi, da hodimo u Njegovim stazama i odredbama, da držimo Njegove zapovijedi i prava, koje je zadao našim očevima!
[59] I neka ove moje riječi, kojim sam vapio pred Gospodom, postojano budu pred Bogom, Gospodom našim, noću i danju, da pravo daje Svome sluzi i Svome narodu Izraelu svakoga dana!
[60] Da svi narodi na zemlju spoznaju da je On, Gospod, Bog, i niko drugi!
[61] Neka srce vaše potpuno pripada Gospodu, Bogu našem, da hodite u Njegovim odredbama i da čuvate Njegove zapovijedi kao što to činiste ovoga dana!”
[62] Kralj potom prinese žrtve pred Gospoda, i cijeli Izrael učini isto.
[63] I Salomon je prinio žrtvu pomirnicu Gospodu, naime, dvadeset i dvije hiljade volova i stotinu i dvadeset hiljada ovaca. Tako su kralj i svi Izraelovi sinovi posvetili Gospodnji hram.
[64] Toga dana je kralj posvetio unutarnje predvorje, koje je pred Gospodnjim hramom, tako što je tamo spremio paljenice, prinosnice i loj pomirnica jer je mjedeni žrtvenik, koji se nalazio tamo, bio suviše mali za paljenice, prinosnice i loj pomirnica.
[65] Tako je Salomon u ono vrijeme slavio blagdan – cijeli Izrael je slavio s njim, veliki zbor naroda od Lebo-Hamata do egipatskog potoka – pred Gospodom, Bogom našim, sedam dana i još sedam dana – dakle, četrnaest dana.
[66] Osmog dana je otpustio narod, a oni blagosloviše kralja i krenuše nazad ka svojim šatorima, sretni i ohrabreni zbog sveg dobra koje Gospod učinio Svome sluzi Davidu i narodu Izraelu.