[1] A kad se približi čas Davidove smrt, on dade svome sinu Salomonu upute govoreći:
[2] „Krećem tamo gdje valja poći cijelom svijetu. Osnaži se i budi muž!
[3] Drži se zapovijedi Gospoda, Boga tvoga, da hodiš Njegovim stazama, da ispunjavaš Njegove naredbe, zapovijedi, Njegova prava i svjedočanstva, onako kako je zapisano u Mojsijevom Zakonu; da bi imao sreće u svemu što činiš, i gdje god da pođeš.
[4] Učini ovo kako bi Gospod potvrdio Svoju riječ, koju je izrekao o meni, onda kada je kazao: ‘Ako tvoji sinovi budu pazili na svoje puteve, da u iskrenosti preda Mnom hode iz sveg srca i duše, onda ti nikada neće nedostajati nasljednik na prijestolju Izraela!’
[5] No, ti znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, kako je postupio sa dvojicom Izraelovih vojskovođa, sa Abnerom, Nerovim sinom, i Amasom, Jitrovim sinom; kako ih je ubio i time prolio krv usred mirnih vremena i kako mu je krv rata prsnula na opasač kojim se opasao, i na obuću koju je nosio na nogama.
[6] Zato sada postupaj po vlastitoj mudrosti i ne dopusti da njegove sijede kose u miru otputuju u carstvo mrtvih.
[7] A sinovima Barzilaja, Gileađanina, iskazat ćeš dobro, i neka oni budu među onima koji će jesti za tvojim stolom; jer oni su ostali uz mene kada sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom.
[8] I gle, uz tebe je Šimej, sin Gere, Benjaminovca iz Bahurima, koji me okrutno psovao kada sam putovao u Mahanajim. No, zakleo sam se Gospodom, kada mi je prišao kod Jordana, i rekao: ‘Neću te pogubiti mačem!’
[9] Ali ti ga sada nemoj ostaviti nekažnjenog; mudar si čovjek i veoma dobro znaš što ti je činiti kako bi njegove okrvavljene sijede kose poslao u carstvo mrtvih!”
[10] I David počine sa svojim precima, i bude sahranjen u Davidovom gradu.
[11] David je vladao nad Izraelom četrdeset godina. Sedam godina je kraljevao nad Hebronom, a trideset i tri godine u Jerusalemu.
[12] Salomon je sada sjedio na prijestolju svoga oca Davida, i njegovo kraljevstvo bijaše čvrstih temelja.
[13] No Adonija, Hagitin sin, uđe k Batšebi, Salomonovoj majci, a ona ga upita: „Dolaziš li u miru?” „U miru!”, odvrati ovaj.
[14] „Moram sa tobom razgovarati”, nastavi Adonija. A ona mu odgovori: „Reci!”
[15] I on krene besjediti: „Ti znaš da je kraljevstvo pripalo meni i da je cijeli Izrael usmjerio poglede na mene i vjerovao da ću ja postati kralj, a sada mi je izmaklo kraljevstvo i pripalo mome bratu, jer ga je Gospod njemu namijenio.
[16] Ali sada imam samo jednu molbu za tebe, i nemoj me odbiti!” A ona odvrati: „Govori!
[17] Razgovaraj sa kraljem Salomonom, jer tvoju molbu neće odbiti, neka mi daruje Abišagu iz Šunama za ženu!”
[18] A Batšeba reče: „Dobro, razgovarat ću sa kraljem o ovome!”
[19] Tako Batšeba ode kralju Salomonu da bi sa njim razgovarala o Adoniji. A kralj ustane kada je ona ušla, priđe joj, pokloni se, pa se potom vrati i sjedne na svoje prijestolje. Zatim donesoše i za kraljevu majku prijestolje i ona sjedne sa njegove desne strane.
[20] Tad ona počne govoriti: „Imam molbu, nemoj je odbiti!” A kralj reče: „Slobodno zamoli, majko, jer ti ne mogu ništa odbiti!”
[21] A ona nastavi: „Neka dadnu Abišagu iz Šunama tvome bratu Adoniji za ženu!”
[22] A kralj Salomon odgovori svojoj majci: „A zašto moliš da Adonija dobije Abišagu iz Šunama? Zamoli da dobije i kraljevstvo, jer je stariji brat, kako za njega tako i za Abjatara svećenika i Joaba, Sarvijinog sina!”
[23] I kralj se zakune Gospodom govoreći: „Neka mi Bog učini ovo zlo i doda još drugo, ali ova riječ će Adoniju koštati života!
[24] I sada, tako mi živog Gospoda, koji me postavio na prijestolje moga oca Davida, koji je moje kraljevanje potvrdio i spremio mi dom kako je obećao, danas će Adonija poginuti!”
[25] I kralj pošalje Benaju, Jojadanovog sina; ovaj na njega udari i zada mu smrtni udarac.
[26] Kralj se potom obrati svećeniku Abjataru: „Idi u Anatot, na svoja polja, jer si čovjek nad kojim se nadvila smrt. Ali danas te neću pogubiti, zato što si nosio Kovčeg Boga, Gospoda, pred mojim ocem, i što si i ti propatio zajedno sa njim sve ono što je tištilo njega!”
[27] Tako Salomon protjera Abjatara, i nije mu više bilo dozvoljeno da obavlja dužnost Gospodnjeg svećenika, i tako se ispuni Gospodnja riječ o onome što je u Šilu govorio o Elijevu domu.
[28] No, glasine o ovome stignu i do Joaba, a Joab je podržavao Adoniju, i nije stao uz Abšaloma. Tad Joab pobjegne u Gospodnji šator i uhvati rogove žrtvenika.
[29] O tome izvijeste kralja Salomona govoreći: „Joab je pobjegao u Gospodnji šator, gle, on stoji kraj žrtvenika!” Tad Salomon pošalje Benaju, Jojadanovog sina, naredivši mu: „Idi, pogubi ga!”
[30] A kada je Benaja stigao do Gospodnjeg šatora, vikne Joabu: „Ovako naređuje kralj: ‘Izlazi van!’” A ovaj odgovori: „Ne, hoću ovdje umrijeti!” A Benaja se vrati i izvijesti kralja o ovome govoreći: „Ovako je kazao Joab, tako je odgovorio!”
[31] A kralj mu reče: „Učini onako kako je kazao; pogubi ga i potom sahrani, da krv koju je Joab bezrazložno prosuo otkloniš s mene i sa doma oca moga!
[32] I neka Bog na njegovu glavu sunovrati krv, jer je ubio dva čovjeka, pravednija i bolja od njega samog; pogubio ih je mačem bez znanja moga oca, Davida: Abnera, Nerovog sina, vojskovođu Izraela i Amasu, sina Jitrovog, vojskovođu Izraela.
[33] Njihova će krv pasti na Joabovu glavu i na glave njegovih potomaka dovijeka, a neka David i njegovi potomci, prijestolje njegovo i dom, zauvijek imaju mir pred Gospodom!”
[34] Tad Benaja, Jojadanov sin, ode gore i udari na Joaba te ga ubije; i on bi pokopan u svojoj kući, u pustinji.
[35] Potom kralj postavi Benaju, Jojadanovog sina, na čelo vojske umjesto njega, a svećenika Sadoka postavi na Abjatarovo mjesto.
[36] I kralj pošalje po Šimeja pa mu poruči: „Sagradi sebi kuću u Jerusalemu i stanuj u njoj, i nemoj iz nje odlaziti, bilo tamo, bilo ovamo!
[37] Znaj da ćeš onoga dana kada izađeš iz nje i kada prijeđeš potok Kidron sigurno umrijeti; neka krv padne na tvoju glavu!”
[38] Tad Šimej odgovori kralju: „Riječ je valjana; sluga će učiniti onako kako moj gospodar, kralj, naređuje!” Tako je Šimej dugo živio u Jerusalemu.
[39] No, desi se da nakon tri godine Šimeju pobjegnu dvojica sluga i sklone se kod Akiša, sina Maakinog, kralja Gata. I Šimeja o ovome obavijeste govoreći: „Gle, tvoje sluge su u Gatu!”
[40] Tad Šimej osedla svoga magaraca i ode u Gat, Akišu, da potraži svoje sluge. Šimej se potom vrati i dovede svoje sluge.
[41] No, izvijeste Salomona o tome da je Šimej otputovao iz Jerusalema u Gat i da se potom vratio.
[42] Tad kralj pošalje po Šimeja pa mu se obrati govoreći: „Zar nisam od tebe tražio zakletvu Gospodom i zar ti nisam kazao: ‘Znaj da ćeš onoga dana kada odeš bilo gdje, sigurno umrijeti?’ A ti si mi odgovorio: ‘Riječ je valjana, čuo sam te!’
[43] Zašto se nisi držao ove zakletve Gospodom, i ove zapovijedi koju sam ti naložio?”
[44] I kralj nastavi govoriti Šimeju: „Svjestan si sveg zla koje si nanio mome ocu Davidu; to zna tvoje srce. A sada će Gospod pustiti da se tvoja zloba sunovrati na tvoju glavu!
[45] Ali kralj Salomon će biti blagoslovljen i Davidovo prijestolje će čvrsto stajati pred Gospodom dovijeka!”
[46] I kralj da naređenje Benaji, Jojadanovom sinu; on izađe i udari na Šimeja, tako da je ovaj umro. I kraljevstvo se učvrsti u Salomonovim rukama.