[1] I desi se nakon Jošuine smrti da Izraelovi sinovi upitaju Gospoda govoreći: „Ko će od nas poći prvi da povede rat protiv Kanaanaca?”
[2] I Gospod odgovori: „Neka pođe Juda! Gle, zemlju sam u njegove ruke predao!”
[3] Tad Juda poruči bratu svome Simeonu: „Pođi sa mnom u područje koje je za me određeno, i hajdemo u boj sa Kanaancima, a onda ću i ja poći sa tobom u dio koji ti je određen!” I Simeon pođe sa njim.
[4] I Juda pođe, a Gospod predade Kanaance i Perižane u njihove ruke, potukoše ih kod Beseka, njih deset hiljada.
[5] A kad pronađoše Adoni Sedeka u Beseku, udariše na njega, i potukoše Kanaance i Perižane.
[6] A Adoni Besek dao se u bijeg, no oni krenuše u potjeru za njim te ga zarobiše, a zatim mu odsjeku palce na rukama i nogama.
[7] Tad Adoni Besek rekne: „Sedamdeset je kraljeva kojima bijahu odsječeni palci na rukama i nogama skupljalo mrvice hljeba ispod moga stola. Gospod mi je vratio po djelima mojim!” I dovedu ga u Jerusalem, a on umre tamo.
[8] Izraelovi sinovi povedoše boj protiv Jerusalema te ga osvojiše, a stanovnike udariše oštricom mača svoga i grad zapališe.
[9] Potom pođu Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u gorju, u Negebu i Šefeli.
[10] Juda pođe na Kanaance koji su živjeli u Hebronu – Hebron se prije zvao Kirjat-Arba – i oni potukoše Šešaja, Ahimana i Talmaja.
[11] Odatle pođu na stanovnike Debira, koji se prije nazivao Kirjat-Sefer.
[12] I Kaleb tada reče: „Darovat ću svoju kćer Aksu za ženu onome koji savlada i osvoji Kirjat-Sefer!”
[13] Tad ga osvoji Otniel, sin Kenaza, mlađeg Kalebovog brata, i on mu dade svoju kćer Aksu za ženu.
[14] I desi se, kada je došla, da ga pođe nagovarati da od njenog oca traži zemlje. Tad skoči sa magarca, a Kaleb je upita: „Šta hoćeš?”
[15] A ona odgovori: „Daj mi blagoslov! Dao si mi zemlju na jugu, podaj mi i izvore!” Tad joj Kaleb dâ gornje i donje izvore.
[16] I sinovi Kenijca, tasta Mojsijeva, pođoše sa Judinim sinovima iz grada palmi u pustinju Juda, koja je južno od Arada. Nastaniše se tamo među narodom.
[17] Ali Juda pođe sa svojim bratom Simeonom, i oni potukoše Kanaance koji su živjeli u Sefatu, izvršiše nad njima prokletstvo i to mjesto prozovu Horma.
[18] Uz to Juda osvoji Gazu sa njenim područjem, Aškalon i njegovo područje i Ekron i njegovu okolicu.
[19] Gospod je bio uz Judu, tako da je osvojio gorje, ali nije protjerao stanovnike ravnica sa njihovih imanja, jer su imali željezna bojna kola.
[20] I Kalebu dadoše Hebron, onako kako je Mojsije odredio, i on odatle protjera tri Anakova sina.
[21] Ali Benjaminovi sinovi ne rastjeraše Jebusejce koji su živjeli u Jerusalemu. Jebusejci ostadoše živjeti u Jerusalemu uz Benjaminove sinove do dana današnjeg.
[22] I Josipov dom pođe gore, ka Betelu, i Gospod je bio sa njima.
[23] I dom Josipov izvidi Betel, grad se ranije zvao Luz.
[24] I izvidnica ugleda jednog čovjeka kako izlazi iz grada pa mu rekoše: „Pokaži nam kako da uđemo u grad, pa ćemo te poštedjeti!”
[25] Tad im kaza kako da uđu u grad i oni ga udare oštricom mača, a onoga čovjeka i cijelu njegovu porodicu puste da odu.
[26] Tad se čovjek odseli u zemlju Hetita i tamo izgradi grad koji nazva Luz. Tako se zove do dana današnjeg.
[27] Manaše nije protjerao stanovnike Bet-Šeana i njegovih sela, ni stanovnike Tanaka i okolnih sela, nije protjerao ni žitelje Dora i okolnih sela, ni one koji žive u Jibleamu i okolnim selima, niti one koji žive u Megidu i njegovim selima; nego je Kanaancima uspjelo da ostanu u toj zemlji.
[28] Ali kad se Izrael osilio, natjera Kanaance na prisilni rad, ali ih nije posve otjerao sa njihovih imanja.
[29] Efrajim nije protjerao Kanaance koji su živjeli u Gezeru; tako Kanaanci ostaše među njima u Gezeru.
[30] Zebulon nije protjerao stanovnike Kitrona i Nahalola; i Kanaanci ostadoše među njima na prisilnom radu.
[31] Ašer nije rastjerao stanovnike Akona, ni stanovnike Sidona, ni one iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. Sve ih ostavi na svojim imanjima.
[32] Tako su Ašerovci živjeli usred Kanaanaca, koji ostaše u zemlji; jer ih ne rastjeraše sa njihovih posjeda.
[33] Naftali nije protjerao ni stanovnike Bet-Šemeša, niti žitelje Bet-Anata, već je ostao živjeti među Kanaancima koji su naseljavali zemlju; ali stanovnici Bet-Šemeša i Bet-Anata su bili prisiljeni tegliti.
[34] Amorejci potisnuše Danove sinove u gorje, i nisu im dopuštali da se spuste u ravnicu.
[35] I Amorejci se uspješe održati u Har-Herezu, Ajalonu i Šalbimu; ali ruka Josipovog doma osnaži i tako i njih porobiše i natjeraše na prisilan rad.
[36] I amorejska se granica protezala od akrabimske visoravni do Stijene pa naviše.