[1] Onda mu muškarci Efrajima rekoše: „Zašto si nam ovo učinio? Zašto nas nisi pozvao kad si krenuo u boj protiv Midjanaca?” I žustro su se svađali sa njim.
[2] Ali on im odgovori: „Šta sam učinio kao vi? Zar nije pabirčenje Efrajimovo bolje negoli berba Abiezerova?
[3] Bog je Oreba i Zeba, midjanske glavare, predao u vaše ruke; kako sam mogao učiniti ono što vi učiniste?” Kada je ovo izgovorio, popusti ga srdžba.
[4] A kada je Gideon stigao do Jordana, prijeđe ga sa tri stotine muškaraca koji su bili sa njim; a oni bijahu umorni ali su ipak nastavili proganjanje.
[5] A on reče ljudima iz Sukota: „Dajte ovom narodu što je uz mene hljeba, umorni su, a ja gonim kraljeve Midjanaca, Zebaha i Salmuna!”
[6] A poglavari Sukota mu odgovoriše: „Da li je pesnica Zebaha i Salmuna već u tvojoj ruci, tako da moramo dati hljeba tvojim ljudima?”
[7] A Gideon odvrati: „Pa dobro, kada mi Gospod preda Zebaha i Salmuna u ruke, onda ću vaša tijela premlatiti trnjem i dračom iz pustinje!”
[8] I on odatle pođe gore do Pnuela i njima poruči isto. A ljudi Pnuela mu odgovore na isti način kao stanovnici Sukota.
[9] Tad poruči stanovnicima Pnuela: „Kada se vratim u miru, razvalit ću ovaju kulu!”
[10] Ali Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru sa svojom vojskom, jakom oko petnaest hiljada muškaraca, sve što je preostalo od vojske sinova Istoka; jer onih koji isukaše mač pade stotinu i dvadeset hiljada.
[11] I Gideon pođe gore putem onih kojim su išli oni što su živjeli u šatorima, istočno od Nobaka i Jogbehe; i on navali na tabor dok se vojska osjećala sigurnom.
[12] I kad Zebah i Salmuna stadoše bježati, pođe za njima i zarobi obojicu midjanaca, Zebaha i Salmuna, i cijela se vojska prepade.
[13] I Gideon, Joasov sin, krene nazad iz boja kod uzbrdice Her.
[14] I zarobi nekog mladića iz Sukota pa ga ispita; i on mu zapiše imena starješina i poglavara Sukota, njih sedamdeset i sedam.
[15] I on dođe stanovnicima Sukota pa im reče: „Gle, evo Zebaha i Salmuna, zbog kojih ste me ismijali i zbog kojih ste kazali: ‘Da li je pesnica Zebaha i Salmuna već u tvojoj ruci, tako da moramo dati hljeba tvojim ljudima?’”
[16] I on naredi da se uhvate starješine grada, i da se donese trnja i drače iz pustinje i time kazne ljudi Sukota.
[17] A pnuelsku kulu sruši i pobi sav narod u gradu.
[18] Tad se obrati Zebahu i Salmunu: „Kakvi bijahu muškarci koje ste pobili u mjestu Tabor?” A oni odgovoriše: „Bijahu poput tebe, svaki lijep kao sin kraljev!”
[19] A on reče: „To bijahu moja braća, sinovi majke moje. Tako mi Gospodnjeg života, da ste ih ostavili u životu sada vas ne bih pogubio!”
[20] Tad uputi riječ svom prvorođenom sinu Jeteru: „Ustani i pogubi ih!” Ali mladić ne isuka mač, plašio se, jer bijaše mlad.
[21] A Zebah i Salmun potom rekoše: „Ustani ti i pogubi nas; jer kakav je čovjek, takva mu i snaga!” Tad se Gideon digne i pogubi Zebaha i Salmuna, i uzme polumjesece koji bijahu obješeni oko vratova njihovih kamila.
[22] Tad se izraelski muškarci obrate Gideonu: „Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk, jer si nas iz ruku Midjanaca spasio!”
[23] Ali im Gideon odgovori: „Neću da vladam nad vama, ni sin moj neće kraljevati; nego će Gospod nad vama vladati!”
[24] I Gideon nastavi: „Zamolit ću vas još nešto: Dajte mi sve minđuše koje ste zaplijenili!” Oni su nosili su zlatne minđuše jer bijahu Išmaelci.
[25] Tad oni odgovore: „Rado ćemo ih dati!” I rašire platno pa je svaki na njega bacio minđuše.
[26] I zlatne minđuše, za koje je zamolio, bijahu teške hiljadu i sedam stotina šekela zlata, bez polumjeseca, privjesaka i purpurnih haljina, koje su nosili kraljevi midjanski, i bez nakita koji bijaše oko vratova njihovih kamila.
[27] I Gideon od toga izradi oplećak, pa ga postavi u svome gradu, u Ofri. I cijeli je Izrael bludio za njim tamo. I to postade zamka i propast Gideonovog doma.
[28] Ali Midjance osramotiše Izraelovi sinovi, i nisu više uzdizali glavu; i zemlja je bila u miru četrdeset godina, sve dok je Gideon bio živ.
[29] I Jerub-Baal, sin Joasov, ode i živio je u svojoj kući.
[30] A Gideon je imao sedamdeset sinova, koji potekoše od njega, jer je imao mnogo žena.
[31] I njegova prilježnica, koja bijaše u Šekem, rodi još jednog sina kome nadjene ime Abimelek.
[32] I Gideon, Joasov sin, umre u dubokoj starosti, i bude sahranjen u Ofri, u grobu oca njegovog Joasa, Abiezrejca.
[33] A Izraelovi sinovi se opet preobrate nakon Gideonove smrti, počnu bluditi za baalima, i postaviše Baala beritskog za svoga boga.
[34] Tako se Izraelovi sinovi nisu sjećali Gospoda, Boga svoga, koji ih je iz ruku njihovih neprijatelja otrgao.
[35] I nisu iskazivali zahvalnost kući Jerub-Baal-Gideona, unatoč svim dobročinstvima koje je učinio Izraelu.