[1] Na brdu Efrajim bijaše jedan čovjek koji se zvao Mika. On poruči svojoj majci:
[2] „Onih hiljadu i sto srebrnjaka koji su ti nestali i zbog kojih si izustila kletvu na moje uši, gle, taj kod mene je, ja sam ga uzeo!” Tad mu majka odgovori: „Neka si blagoslovljen pred Gospodom, sine moj!”
[3] Tako on majci vrati onih hiljadu i sto srebrnjaka. I majka mu reče: „Ja sam taj novac iz svojih ruku posvetila Gospodu, da novac pripadne tebi, mome sinu, da od njega načine idol i liven lik. Zato ti novac vraćam!”
[4] Ali on je novac vratio majci. Tad ona uzme dvije stotine srebrnjaka pa ih dâ zlataru koji je od toga izradio idol i liven lik; i postavi ga u Mikinu kuću.
[5] Mika je sada imao hram, i načini oplećak i terafin, te posveti jednog od svojih sinova da služi kao svećenik.
[6] U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu; svi su činili ono što im se činilo pravedno u njihovim očima.
[7] Ali bijaše jedan mladić iz Betlehem-Jude, iz Judina roda, koji je bio levit. Boravio je tamo kao stranac.
[8] No, iselio se iz grada Betlehem-Juda, da se kao stranac naseli na kakvom prikladnom mjestu. Putujući dođe do Mikine kuće u gorju Efrajim.
[9] Tad ga Mika upita: „Odakle dolaziš?” A ovaj mu odgovori: „Ja sam levit iz Betlehem-Jude i putujem. Hoću da se naselim kao stranac negdje gdje je prikladno!”
[10] Tad Mika reče: „Ostani kod mene! Budi otac moj i svećenik; davat ću ti godišnje deset srebrnjaka, odjeću i hranu!”
[11] I levit pristane da ostane kod čovjeka, i on ga je primio kao jednog od svojih sinova.
[12] I Mika je posvetio levita, da mu mladić služi kao svećenik; i on ostane u Mikinom domu.
[13] I Mika pomisli: „Sada znam da će mi Gospod učiniti dobro, jer imam levita za svećenika!”