[1] A ovo su narodi koje je Gospod ostavio, kako bi kroz njih iskušao Izraelce, njih koji nisu doživjeli borbe za Kanaan;
[2] da bi rodovima Izraelovih sinova obznanio ovo i da ih poduči ratnoj vještini, jer o ovim stvarima nisu ništa znali.
[3] Ostavio je pet filistejskih knezova i sve Kanaance, Sidonce i Hevijce koji su živjeli na gorju Libanona, od brda Baal-Hermon sve do Lebo-Hamata.
[4] I svrha im bijaše da Izrael kroz njih bude iskušan, da se vidi da li će slijediti Gospodnje zapovijedi, koje je preko Mojsija dao njihovim očevima.
[5] A dok su Izraelovi sinovi boravili među Kanaancima, Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima,
[6] uzimali su njihove kćeri za žene i davali svoje kćeri njihovim sinovima, te su služili njihovim bogovima.
[7] I Izraelovi sinovi činiše ono što je bilo zlo u očima Gospodnjim, i zaboraviše na Gospoda, Boga svoga, i služiše baalima i aštartama.
[8] Tad gnjev Gospodnji planu na Izrael; i on ih preda u ruke Kušan-Rišatajimu, kralja Aram-Naharajima; i Izraelovi sinovi služiše Kušan-Rišatajimu osam godina.
[9] Tad Izraelovi sinovi zavapiše Gospodu. I Gospod uzdigne Izraelovim sinovima spasioca da ih oslobodi: Otniela, sina Kenaza, Kalebovog najmlađeg brata.
[10] Gospodnji duh je bio na njemu i sudio je Izraelu. Potom je poveo rat i tada mu Gospod predade u ruke Kušan-Rišatajima, kralja Arama, tako da Otnielova desnica ovlada Kušan-Rišatajimom.
[11] Otada je u zemlji četrdeset godina vladao mir, a zatim Otniel, sin Kenaza, umre.
[12] I Izraelovi sinovi opet počeše činiti ono što je zlo u očima Gospodnjim. Tad Gospod osnaži Eglona, kralja moapskog, protiv Izraela, jer su činili ono što je zlo u očima Gospodnjim.
[13] I on okupi Amonce i Amalećane, i krene na Izrael, potuče ga zauzevši Palmov grad.
[14] I Izraelovi sinovi služiše Eglonu, kralju Moaba, osamnaest godina.
[15] Tad Izraelovi sinovi zavapiše Gospodu i On im podiže spasioca, Ehuda, sina Gerarova, iz plemena Benjaminova, koji bijaše ljevak. Izraelovi sinovi su preko njega slali danak Eglonu, moapskom kralju.
[16] Tad Ehud napravi dvosjekli mač dug jedan lakat, i pričvrsti ispod plašta uz desni bok.
[17] I on donese Eglonu, kralju Moaba, danak. A Eglon je bio izrazito debeo čovjek.
[18] A kada je predao danak, pošalje nosače vani,
[19] on se okrene i stane pred idole Gilgala rekavši: „O kralju, moram ti kazati jednu tajnu!” A on odgovori: „Tišina!” I svi koji su stajali oko njega izađu van.
[20] Tad mu se Ehud približi. Kralj je sjedio u hladu svojih odaja, određenih samo za njega. I Ehud reče: „Hoću ti kazati riječ Gospodnju!” Tad kralj ustane sa svoga prijestolja.
[21] Ali Ehud ljevicom izvuče mač sa desnog boka i probode kralja,
[22] i drška mača prodre u stomak, a salo okruži oštricu, jer on mač ne izvuče iz njegovog stomaka, a nečistoća se izli iz kralja.
[23] Potom Ehud ode na trijem pa zaključa vrata gornje odaje za sobom.
[24] Kada je izašao dođu sluge i vide da su vrata odaje zatvorena, i rekoše: „Sigurno vrši nuždu u hladovini!”
[25] I čekali su dok se zbog toga ne postidješe; i gle, on nije otvarao vrata odaja. Tad uzmu ključeve i otvore vrata, kad gle, njihov je gospodar ležao mrtav na podu!
[26] Ali Ehud je pobjegao dok su oklijevali, prošao kraj idola i pobjegao u Seir.
[27] A čim se vratio, zatrubi u trubu na gori Efrajim, i Izraelovi sinovi pođu sa gorja pod njegovim vodstvom.
[28] A on im reče: „Slijedite me, jer je Gospod Moapce, neprijatelje naše, predao u vaše ruke!” I pođoše za njim i zauzeše gazove Jordana na štetu Moabaca i ne pustiše nikoga da prijeđe.
[29] I u to vrijeme potukoše Moapce, njih oko deset hiljada, sve hrabri i snažni muškarci, i nijedan ne izvuče živu glavu.
[30] Tako u tim danima Moapci padoše u ruke Izraelove. I zemlja je osamdeset godina bila mirna.
[31] Zatim se pojavi Šamgar, sin Anatov, koji ubije šest stotina Filistejaca volujskim šiljkom; i on, također, spasi Izrael.