[1] U ono vrijeme, dok Izraelom nije vladao kralj, desi se i to da neki levit iz gorja Efrajim uzme prilježnicu iz Betlehem-Jude.
[2] No, ona mu je bila nevjerna pa je pobjegla od njega u dom oca svoga, nazad u Betlehem-Judu; i tamo ostala puna četiri mjeseca.
[3] Tad muž pođe za njom, kako bi razgovarao sa srcem njenim i kako bi je vratio sebi; i sa sobom povede slugu i dva magarca. Tad ga ona uvede u kuću svoga oca, a kada ga je ugledao njen otac, radosno ga dočeka.
[4] A njegov punac, otac mlade žene, nagovori ga da ostane. On ostane tri dana kod njega, tamo su jeli, pili i noćivali.
[5] No četvrtog dana ustadoše rano i htjedoše otići. Tad otac mlade žene reče zetu: „Okrijepi srce zalogajom hljeba; potom možete ići!”
[6] I oni sjednu te zajedno doručkuju i piju. Tad otac mlade žene reče: „Hajde ostani, prenoći i veseli se!”
[7] No kad je čovjek ponovo htio otići, punac ga nagovori da ostane još jednu noć.
[8] A ujutro petoga dana se digne da ide, tad mu otac mlade žene reče: „Okrijepi srce svoje! I pričekajte da dan malo odmakne.” Tako su zajedno jeli.
[9] Tad muž ustade i htjede poći sa slugom i prilježnicom, ali mu punac, otac mlade žene, reče: „Gle, primiče se večer, sad će pasti mrak. Prenoći ovdje, gle, noć će uskoro pasti, zanoći ovdje i veseli se! A onda pođite rano ujutro na put, da sretno dođeš kući!”
[10] Ali čovjek nije htio noćiti nego krene i dođe pred Jebus, a to je Jerusalem; uz njega bijahu njegova dva osedlana magarca i prilježnica.
[11] A kad dođoše blizu Jebusa dan bijaše na izmaku. I sluga rekne svome gospodaru: „Hajdemo u ovaj grad Jebusejaca da tamo prenoćimo!”
[12] No, gospodar mu odgovori: „Nećemo svraćati u grad koji ne pripada Izraelovim sinovima, u tuđi grad, prenoćit ćemo u Gibei.”
[13] I nastavi: „Hajde, otići ćemo u jedno od ovih mjesta, u Gibeu ili Ramu!”
[14] Tako nastave putovati, i sunce zađe baš kad stigoše do Gibee, koja pripada Benjaminu.
[15] Tako uđoše u Gibeu da tamo prenoće. No, kada su ušli, sjednu na trg ali tu ne bijaše nikoga ko bi ih primio u kuću da prenoće.
[16] No gle, baš se tada jedan starac vraćao navečer sa polja, i on bijaše sa gorja Efrajim, također stranac u Gibei; no ljudi toga mjesta bijahu Benjaminovci.
[17] Kada je podigao oči opazi putnika, priđe mu pa mu kaže: „Gdje si krenuo? Odakle dolaziš?”
[18] A ovaj mu odgovori: „Putujemo iz Betlehem-Jude na samu granicu gorja Efrajim, odatle dolazim. Putovao sam do Betlehem-Jude, a sada idem do kuće Gospodnje, ali niko me ne prima u kuću!
[19] Imam sijena za magarce, hljeba i vina za mene, moju ženu, i momka koji prati tvoju slugu; ničega nam nedostaje.”
[20] Starac odgovori: „Mir s tobom! Sve što ti nedostaje naći ćeš kod mene, samo nemoj zanoćiti na trgu!”
[21] I on ga odvede u svoj dom, da magarcima hrane, i oni su oprali noge, pa onda jeli i pili.
[22] I dok su se veselili, gle, tad muškarci iz grada, Belialovi sinovi, opkole kuću i počnu udarati o vrata, govoreći starcu, domaćinu: „Izvedi čovjeka koji je došao u tvoj dom da mu priđemo!”
[23] Ali starac, domaćin, izađe pa im reče: „Nemojte, braćo moja! Nemojte činiti takvo zlo, taj je čovjek došao u moj dom. Ne činite takvu sramotu!
[24] Gle, ja imam kćer, djevicu, i ovaj čovjek ima prilježnicu. Njih ću vam izvesti, nad njima se silite i činite što vam je volja; ali nemojte se ogriješiti o ovog čovjeka!”
[25] No ljudi ga nisu htjeli poslušati. Tad čovjek uzme svoju prilježnicu pa je izvede na ulicu; i oni se počeše silit nad njom, i cijelu noć su je zlostavljali, i pustiše je tek kad se pojavi jutarnje rumenilo.
[26] Tad se žena zorom vrati i sruši se pred vratima one kuće u kojoj je noćio njen gospodar; ležala je tamo sve do svanuća.
[27] A kada je njen gospodar ujutro izašao, gle, njegova prilježnica je ležala pred vratima kuće, ruke joj bijahu na pragu.
[28] A on joj reče: „Ustaj! Idemo!” Ali nije ništa odgovorila. Tad je uzme i stavi na magarca, krene i otputuje u svoje mjesto.
[29] Kad je stigao kući, uzme nož, i isječe prilježnicu, dio po dio, na dvanaest dijelova, pa ih pošalje širom Izraela.
[30] Ko god to vidje, reče: „Ovako se nešto nije dogodilo niti se vidjelo od onda kada su Izraelovi sinovi izašli iz Egipta pa sve do dana današnjeg. Sad razmislite o ovome, posavjetujte se i govorite.”