[1] I Gospodnji anđeo krene sa Gilgala gore ka Bokimu i reče: „Izveo sam vas iz Egipta i doveo u zemlju za koju sam se zakleo očevima vašim; i obećao sam: neću sa vama prekinuti Savez dovijeka!
[2] Ali nemojte sa stanovnicima ove zemlje sklapati saveza, nego njihove žrtvenike rušite. Ali niste se pokorili mome glasu! Zašto to učiniste?
[3] Zato vam sada poručujem: neću ih pred vama rastjerati, da vam postanu mreže, a bogovi njihovi zamke!”
[4] Kad anđeo Gospodnji izreče te riječi svim Izraelcima, narod poče jaukati i plakati.
[5] Zbog toga ovo mjesto prozvaše Bokim; i tamo Gospodu prinesoše žrtve.
[6] Kada je Jošua otpustio narod, pođu Izraelovi sinovi, svaki na svoju baštinu.
[7] I narod je služio Gospodu sve dok je Jošua bio među živima, i one starješine koje ga nadživješe, koje vidješe velika djela Gospoda što ih je učinio Izraelu.
[8] No kada je Jošua, sin Nunov, Gospodnji sluga, umro u starosti od stotinu i deset godina,
[9] tad ga pokopaju na njegovoj baštini, u Timnat-Heresu, na brdu Efrajim, sjeverno od brda Gaaš.
[10] I kad se to cijelo pokoljenje pridružilo svojim očevima, stasa za njima jedno drugo pokoljenje koje nije znalo za Gospoda niti za djela koja je učinio Izraelu.
[11] Tad Izraelovi sinovi učiniše ono što je zlo u očima Gospodnjim, i služiše baalima;
[12] ostaviše Gospoda, Boga svojih očeva, koji ih je iz zemlje egipatske izveo, i počeše slijediti druge bogove, bogove naroda koji su živjeli oko njih, moliše im se i tako rasrdiše Gospoda,
[13] jer su Gospoda napustili i služili Baalu i Aštarti.
[14] Tad planu srdžba Gospodnja na Izrael, i On ih predade u ruke pljačkaša, koji su ih pljačkali, i prodavao ih je u ruke neprijatelja njihovih uokolo, tako da nisu više mogli opstati pred dušmanima svojim.
[15] Gospodnja ruka se protiv njih dizala gdje god bi pošli, kako im je Gospod rekao i kako im se zakleo, tako ih teško pritisnu.
[16] Tada im Gospod podiže suce da ih spase iz ruku pljačkaša.
[17] Ali nisu slušali ni ove suce, nego su bludjeli sa drugim bogovima, molili im se i uskoro skrenuli sa staze kojom su išli njihovi očevi poštujući Gospodnje odredbe; a oni ne postupaše tako.
[18] A kada im je Gospod podizao suce, onda je bio uz njih i spašavao ih iz ruku neprijatelja, sve dok bi sudac bio živ; Gospodu ih bi žao koliko su jadikovali od muka tlačitelja i dušmana.
[19] No opet bi griješili čim bi sudac umro, tako su ponovo griješili više nego njihovi očevi, jer su slijedili druge bogove, molili im se i služili.
[20] Zbog toga Gospod ljuto planu na Izrael i reče: „Zato što je ovaj narod prekršio Moj Savez, koji sam zapovijedio očevima njihovim, i zato što ne sasluša Moj glas,
[21] neću ubuduće pred njima rastjerati nikoga od onih naroda koje je Jošua ostavio prije svoje smrti,
[22] da Izrael kroz njih iskušam, da vidim da li će slijediti Gospodnju stazu i da li će je čuvati, onako kako su to činili njihovi očevi – ili neće!”
[23] Zato Gospod ostavi narode i nije ih brzo protjerao sa njihovih imanja, niti ih predade u Jošuine ruke.