Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 6:44

[1] I Jošua skupi sva plemena Izraelova u Šihemu; on pozva starješine Izraelove, poglavare, suce i nadstojnike. I kad stadoše pred Boga,

[2] Jošua reče svemu narodu: „Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Očevi su vaši davno živjeli s onu stranu Eufrata i služili drugim bogovima, i Terah, otac Abrahamov i Nahora.

[3] I Ja sam uzeo oca vašeg Abrahama s one strane rijeke i pustio sam da proputuje kroz svu zemlju Kanaan; i razmnožio sam njegovo sjeme i dao mu Isaka.

[4] A Isaku dadoh Jakova i Ezava; i Ezavu dadoh goru Seir kao baštinu. A Jakov i njegovi sinovi otputovaše dolje u Egipat.

[5] Tad poslah Mojsija i Arona te udarih na Egipat, onako kako sam postupio među njima; zatim sam vas izveo.

[6] I očeve sam vaše izveo iz Egipta, i vi stigoste do mora: a Egipćani su vaše očeve gonili bojnim kolima i konjicom sve do Crvenog mora.

[7] Tad zavapiše Gospodu, i On postavi tminu između Egipćana i mora, ona ih snađe i prekri. I vaše su oči vidjele ono što učinih Egiptu. Potom ste dugo vremena živjeli u pustinji.

[8] Zatim vas dovedoh u zemlju Amorejaca, koji žive s one strane Jordana; i ja ih predadoh u vaše ruke kada su ratovali protiv vas, zauzeli ste zemlju njihovu i Ja sam ih iskorijenio pred vama.

[9] Tada se digao Balak, sin Siporov, kralj Moabaca, pa je poveo boj protiv Izraela; i on posla po Bileama, sina Beorova, kako bi vas prokleo.

[10] Ja ga ne htjedoh poslušati, nego vas je morao postojano blagosloviti; i spasio sam vas iz njegovih ruku.

[11] I kad ste prešli Jordan i stigli do Jerihona, tad stanovnici Jerihona povedu rat protiv vas, kao i Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci; ali Ja sam ih predao u vaše ruke.

[12] I stršljene sam pred vama poslao, oni rastjeraše dva kralja amorejska, a ne mač vaš ili luk.

[13] I darovao sam vam zemlju koju niste obrađivali, gradove, koje niste sagradili, da biste u njima živjeli; i jeli ste od loze i maslina koje niste zasadili.’

[14] Zato se bojte Gospoda i služite Mu vjerno i iskreno, i odbacite od sebe bogove kojima su vaši očevi služili na onoj strani Rijeke i u Egiptu, i služite Gospodu!

[15] No ako vam se ne sviđa služiti Gospodu, onda danas birajte kome ćete služiti; bogovima kojim su očevi vaši služili na onoj strani rijeke, ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji živite. No ja i dom moj služit ćemo Gospodu!”

[16] Tada narod odgovori i reče: „Daleko bilo od nas da želimo Gospoda napustiti i drugim bogovima služiti!

[17] Jer Gospod, Bog naš, bas je i naše očeve izveo iz zemlje Egipat, iz kuće ropstva, i pred našim očima činio velika čuda, štitio nas je cijelim putem kojim pođosmo, među svim narodima kroz koje smo prolazili.

[18] I Gospod je sve narode pred nama rastjerao, i Amorejce koji su živjeli u zemlji. I mi želimo služiti Gospodu, jer je On naš Bog!”

[19] Ali Jošua tada reče narodu: „Ne možete služiti Gospodu; jer On je Bog sveti, Bog ljubomorni, koji vaše prijestupe i grijehe neće trpjeti.

[20] Ako napustite Gospoda da biste služili drugim bogovima, onda će se i On od vas okrenuti i zlo će vam učiniti zato što vam je dobro činio.”

[21] Tad narod odgovori: „Ne, hoćemo služiti Gospodu!”

[22] I Jošua odvrati narodu: „Sami ste protiv sebe svjedoci da ste izabrali Gospoda da biste Mu služili!” I oni odgovore: „Svjedoci smo!”

[23] „Uklonite, dakle, tuđe bogove koji su među vama i srce priklonite Gospodu, Bogu Izraela!”

[24] I narod reče Jošui: „Hoćemo Gospodu, Bogu našem, služiti i Njegovom se glasu pokoravati!”

[25] Tako učini Jošua toga dana i sklopi Savez sa narodom te mu naloži zapovijedi i prava u Šihemu.

[26] I Jošua zapiše riječi u Knjigu zakona Božijeg, pa uzme veliki kamen te ga tada položi pod hrast, koji bijaše kraj Svetišta Gospoda.

[27] Tad Jošua reče svem narodu: „Gledajte, neka je ovaj kamen svjedok protiv nas; jer je čuo sve riječi koje nam je Gospod kazao i neka je svjedok protiv vas da se Boga svoga ne odričete!”

[28] I Jošua otpusti narod, svakog u svoju baštinu.

[29] I desi se nakon ovih zbivanja da Jošua, sin Nunov, umre kada mu bijaše stotinu i deset godina.

[30] I pokopaše ga u njegovoj baštini, Timnat Serahu, koja leži na gorju Efrajim, sjeverno od planine Gaaša.

[31] I Izrael je služio Gospodu sve dok su živjeli Jošua i starješine, koje nadživješe Jošuu i koji su poznavali djela Gospodnja, koje učini Izraelu.

[32] A kosti Josipove, koje sinovi Izraelovi donesoše iz Egipta, ukopaše u Sihemu, na mjestu koje je Jakov kupio od sinova Hamora, oca Šekemova, za stotinu kesita, te ono postade baština Josipovih sinova.

[33] I Eleazar, sin Aronov, umrije te ga ukopaše u Gibei, gradu njegovog sina Pinhasa, koji mu dopade na gorju Efrajim.

Jošua — Chapters