[1] Abimelek, sin Jerub-Baala, ode u Šekem, braći svoje majke, pa njima i cijelom rodu porodice svoje majke reče:
[2] „Priupitajte sve starješine Šekema: šta je bolje za vas? Da nad vama vlada sedamdeset muškaraca, svi redom sinovi Jerub-Baalovi, ili da jedan čovjek nad vama vlada? Razmislite dobro, jer ja sam krv vaša i meso vaše.”
[3] Tad braća majke njegove iznesu sve ove riječi pred stanovnicima Šekema. I njihova su srca prianjala uz Abimeleka jer su govorili: „On je naš brat!”
[4] Potom mu dadoše sedamdeset srebrnjaka iz doma Baal-Berita. I Abimelek time unajmi besposlene i drske ljude, koji su ga slijedili.
[5] Zatim dođe u kuću svoga oca u Ofri, i pobije na jednom kamenu svu svoju braću, sve sinove Jerub-Baala, ukupno sedamdeset muškaraca. Samo je Jotam, najmlađi sin, ostao živ, jer se sakrio.
[6] I skupe se starješine Šekema i Bet-Milo, pa pođu i učine Abimeleka kraljem kod hrasta kraj spomenika koji stoji u Šekemu.
[7] Kad je to čuo Jotam, pođe i popne se na vrh brda Gerizim, i na sav glas zaviče: „Poslušajte, starješine Šekema, tako će vas i Bog počuti!
[8] Jednom krenuše stabla da pomažu kralja, pa reknu maslini: ‘Budi naš kralj!’
[9] Ali maslina im odgovori: ‘Zar da ostavim ulja svoja, koja hvale i bogovi i ljudi, kako bih vladala nad vama?’
[10] Tad se stabla obrate smokvi: ‘Dođi i budi naš kralj!’
[11] A smokva im odvrati: ‘Zar da ostavim slatkost svoju i plod divni kako bih nad vama upravljala?’
[12] Tad se stabla obrate vinovoj lozi: ‘Dođi i vladaj nad nama!’
[13] Ali im vinova loza reče: ‘Zar da ostavim vino svoje, koje veseli i bogove i ljude, da budem vaš kralj?’
[14] I rekoše stabla glogu: ‘Vladaj kao kralj nad nama!’
[15] A glog odgovori stablima: ‘Ako me zaista hoćete pomazati za kralja, onda dođite i sklonite se u moju sjenu! Ako li nećete, neka izbije plamen iz trnja i neka spali kedrove libanonske.’
[16] Ako ste pošteno i iskreno postupili tako što ste Abimeleka prozvali kraljem, i ako ste dobro učinili Jerub-Baalu i domu njegovom.
[17] Dakle, ocu mome, koji se borio za vas i koji je dao život svoj kako bi vas izbavio iz ruku Midjanaca;
[18] a vi danas ustadoste protiv doma oca moga; sinove njegove poubijaste, sedamdeset muškaraca na jednom kamenu. I Abimeleka, sina njegove služavke, postaviste za kralja nad starješinama Šekema, jer je vaš brat.
[19] Ako ste, dakle, danas postupili pošteno i iskreno sa Jerub-Baalom i njegovim domom, onda se veselite Abimeleku i neka se on veseli vama!
[20] No ako niste, neka plamen izbije iz Abimeleka i neka proguta starješine Šekema i Bet-Mile; a neka oganj izbije iz Bet-Mile i starješina Šekema i neka proždre Abimeleka!”
[21] Potom Jotan pobjegne, ode u Beer i tamo ostane da živi, jer se bojao brata svoga Abimeleka.
[22] I Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine,
[23] tad Gospod pošalje zloduha između Abimeleka i starješina Šekema; i muškarci Šekema iznevjere Abimeleka.
[24] Učiniše to kako bi se osvetili za nasilje koje su nanijeli sedamdeseterici Jerub-Baalovih sinova, da krv njihova padne na Abimeleka, koji ih je pogubio, i na starješine Šekema, koji su mu u tome pomogli.
[25] I starješine Šekema postave zasjede na brdima, pa su pljačkali sve koji su tim putem prolazili. O tome obavijeste i Abimeleka.
[26] No Gaal, sin Ebedov, i njegova braća dosele se u Šekem, i starješine Šekema se osloniše na njega.
[27] Tad su otišli u polje, brali su grožđe i cijedili ga, zatim priredili veselje, pa odu u hram njihovog boga, i tamo su jeli, pili i proklinjali Abimeleka.
[28] I Gaal, sin Ebedov, upita: „Ko je Abimelek? Ko je Šekem, da mu moramo služiti? Zar on nije sin Jerub-Baalov, a Zebul njegov upravitelj? Služite ljudima Hemora, oca Šekemovog! Jer zašto bismo njemu služili?
[29] Da je narod ovaj u mojoj ruci, protjerao bih Abimeleka. Poručio bih Abimeleku: ‘postroji svoje čete i izađi!’”
[30] A kada je upravitelj grada Zebul čuo ove riječi, naljuti se;
[31] krišom pošalje glasnika Abimeleku, pa mu poruči: „Gle, sin Ebedov Gaal i braća njegova dođoše u Šekem, i vidi, huškaju grad protiv tebe!
[32] Pa noću kreni sa narodom koji je s tobom, i postavi zasjedu u polju.
[33] I ujutro, zorom, navali na grad; a kada pred tebe stanu oni s narodom koji je uz njih, onda sa njima postupi kako ti dolikuje!”
[34] Tad se Abimelek podigne dok je još bio mrak, sa narodom koji je bio uz njega, i postavi zasjedu oko Šekema u četiri čete.
[35] I Gaal, sin Ebedov, izađe i stane na kapije grada, no tada Abimelek navali iz zasjede na grad.
[36] Kada je Gaal ugledao čete, rekne Zebulu: „Gle, ljudi silaze sa vrhova brda!” A Zebul mu odgovori: „Za sjenke planinskih vrhova misliš da su ljudi!”
[37] Ali Gaal potvrdi još jednom govoreći: „Gle, ljudi silaze s brda, i jedna četa stiže sa puta čarobnog hrasta!”
[38] Tad mu Zebul odvrati: „A gdje su ti sada ta velika usta sa kojima si zborio: ‘Ko je Abimelek da mu trebamo služiti?’ Zar nije ovo narod koji si prezreo? Izađi sada i bori se sa njime!”
[39] i Gaal izađe pred narodom Šekema i zametne boj sa Abimelekom.
[40] A Abimelek ga je gonio, a ovaj je uzmicao, tako da je mnogo ljudi poginulo, sve do samih kapija grada.
[41] A Abimelek ostane u Arumi; no Zebul istjera Gaala i njegovu braću, tako da nisu mogli ostati u Šekemu.
[42] A narednog jutra izađe narod u polje, o tome izvijeste i Abimeleka.
[43] Tad Abimelek povede vojsku, podijeli je u tri čete i počne vrebati u polju. I kad bi ugledao kako ljudi izlaze iz grada, navalio bi na njih i ubijao ih.
[44] Abimelek i njegova četa napadala je ljude i kad stanu na gradske kapije, dok su druge dvije čete poubijale sve ljude koji su već bili u polju.
[45] I Abimelek je navaljivao na grad cijeli dan; naposlijetku je osvojio grad i pobio ljude koji su bili unutra. Zatim razori grad i posoli zemlju.
[46] A kada su za to čule starješine Šekemske kule, oni odu u unutrašnjost hrama njihovog boga Berita
[47] A kada Abimeleku javiše da su se tamo skupili sve starješine Šekema,
[48] on sa svom vojskom krene na brdo Salmon. A Abimelek uzme sjekiru u ruke i odsječe jednu granu sa stabala, podigne je i stavi na svoje rame. Zatim reče narodu koji je bio sa njim: „Šta vidjeste da činim, to brzo učinite i vi!”
[49] Tad svaki njegov vojnik učini isto; slijedili su Abimeleka i poslagali grane uz kulu, zatim ih zapališe. Tako svi u kuli izgore, oko hiljadu muškaraca i žena.
[50] A Abimelek pođe ka Tebesu, počne ga opsjedati pa ga i osvoji.
[51] Ali usred grada se nalazila dobro utvrđena kula; u nju uđu i zatvore se svi se stanovnici Tebesa, zatim se popnu na krov.
[52] Tad Abimelek navali na kulu; počne se približavati kapiji sa namjerom da je spali.
[53] Ali neka žena s krova baci gornji mlinski kamen, i njime smrska Abimeleku glavu.
[54] On brzo pozove momka koji mu je nosio oružje i rekne mu: „Potegni mač i probodi me, da ne kažu o meni: žena ga je ubila!” Tad ga sluga probode i on umre.
[55] A kada su Izraelci vidjeli da je Abimelek umro, raziđu se, svaki u svoje mjesto.
[56] Tako je Bog vratio Abimeleku za zlo koje je učinio ocu svome, onda kada je pogubio sedamdesetericu braće svoje.
[57] I Bog je isto tako vratio svim muškarcima Šekema, svalio je zlo na njihove glave; i snađe ih prokletstvo Jotama, Jerub-Baalovog sina.