[1] Tad pođu svi Izraelovi sinovi i cijela zajednica od Dana do Beer Šebe i iz zemlje Gilead; svi se skupe kao jedan čovjek.
[2] I sastanu se poglavari cijelog naroda, svih plemena Izraela, u skupštini Gospodnjeg naroda; četiristo hiljada pješaka, opasanih mačevima.
[3] Ali Benjaminovi sinovi čuju da su Izraelovi sinovi krenuli gore ka Mispi. I Izraelovi sinovi upitaše: „Kako je došlo do ovoga zla?”
[4] Tad odgovori onaj levit, muž ubijene žene, govoreći: „Došao sam sa svojom prilježnicom u Gibeu, u Benjaminu, kako bih tamo prenoćio.
[5] Tad se dignu stanovnici protiv mene i noću opkole kuću; mene su namjeravali ubiti, a moju prilježnicu su zlostavljali tako da je umrla.
[6] Tad sam uzeo ženu i isjekao je na komade, pa sam dijelove poslao u sve krajeve zemlje, baštine Izraela, jer su oni načinili zlodjelo i opakost u Izraelu.
[7] Pogledajte svi vi, Izraelovi sinovi, posavjetujte se i govorite!”
[8] Tad sav narod ustane kao da je jedan čovjek i krene govoriti: „Niko od nas neće ići kući ili u svoj šator,
[9] nego ćemo ovako učiniti Gibei; krenut ćemo na njih, po žrijebu!
[10] Uzet ćemo deset muškaraca od stotine, stotinu od hiljade i hiljadu od deset hiljada iz svih plemena Izraela. Neka nose hranu narodu, da se mogu skupiti i krenuti u Gibeu-Benjaminovu da je kazne za sramotu koju učini u Izraelu!”
[11] Tako se svi muškarci Izraela udružiše protiv tog grada poput jednog čovjeka.
[12] I izraelska plemena pošalju ljude svim Benjaminovim rodovima i poruče im: „Kakvo je to nedjelo koje se zbilo kod vas?
[13] Isporučite nam te ljude, Belialove sinove iz Gibee, da ih pobijemo i iskorijenimo zlo u Izraelu!” Ali Benjaminovi sinovi se nisu htjeli pokoriti riječima svoje braće, Izraelovih sinova.
[14] Skupe se iz gradova kod Gibee kako bi napali na Izraelove sinove.
[15] I tog se dana postroje Benjaminovi sinovi iz gradova, dvadeset i šest hiljada muškaraca s isukanim mačevima, osim stanovnika Gibee; oni postrojiše sedam stotina ljudi, izabranih boraca.
[16] I u tom mnoštvu bijaše sedam stotina izabranih boraca, ljevorukih. Svaki je od njih praćkom gađao, a da za dlaku ne maši.
[17] Ali muškaraca Izraela, izuzimajući Benjaminovce, bijaše četiristo hiljada opasanih mačem, sve hrabri muževi.
[18] I Izraelovi sinovi pođu i odu gore ka Betelu da bi upitali Boga: „Ko će od nas prvi poći gore u boj sa sinovima Benjamina?” I Gospod reče: „Neka Juda pođe prvi!”
[19] I Izraelovi sinovi pođu ujutro pa se utabore pred Gibeom.
[20] I muškarci Izraela pođoše u boj protiv Benjamina, postroje se u bojne redove pred Gibeom.
[21] Tad izađu i sinovi Benjamina iz Gibee te toga dana poobaraše dvadeset i dvije hiljade Izraelaca.
[22] No, izraelski narod se osnaži, i nanovo postroji u bojne redove na onom istom mjestu gdje se postrojiše i dan prije.
[23] I Izraelovi sinovi pođoše gore pa su uvečer plakali pred Gospodom govoreći: „Hoćemo li opet poći gore da se borimo protiv svoje braće, Benjaminovih sinova?” A Gospod odgovori: „Pođite na njih!”
[24] A kada su sutradan Izraelovi sinovi ponovo krenuli na Benjaminove sinove,
[25] tad Benjaminovci izađu i poobaraju osamnaest hiljadu Izraelovih sinova, sve koji isukaše mač.
[26] Tad svi Izraelovi sinovi i narod odu gore u Betel i zaplaču, tamo ostanu pred Gospodom, isposte taj dan i žrtvuju paljenice i pomirnice Gospodu.
[27] I Izraelovi sinovi upitaju Gospoda, jer se u to vrijeme tu nalazio Kovčeg saveza,
[28] i Pinhas, Eleazarov sin, sin Arona, tada je stajao pred njim. I oni upitaše: „Hoćemo li ponovo poći u boj protiv naše braće, Benjaminovih sinova, ili da odustanemo?” A Gospod odgovori: „Pođite gore, jer sutra ću ih predati u vaše ruke!”
[29] Tad Izraelovi sinovi pripreme zasjedu oko Gibee.
[30] A potom Izraelovi sinovi pođu trećeg dana na Benjaminove sinove, pa se postroje u bojne redove pred Gibeom, kako učiniše već dva puta.
[31] Benjaminovi sinovi provale iz grada, prema narodu, i nakon što se udaljiše od grada počeše ubijati narod, oko trideset Izraelaca, kako se desilo već dva puta, i to na putevima od kojih jedan vodi u Betel, a drugi preko polja do Gibee.
[32] Tad Benjaminovi sinovi kažu jedni drugima: „Potučeni su kao i prije!” Ali Izraelovi sinovi sebi govoriše: „Bježimo da ih odmamimo od grada i puteva!”
[33] Tad svi Izraelci pođu s tog mjesta i postroje se kod Baal-Tamara; no izraelska zasjeda je izbila iz svoga skrovišta, gibejskog polja.
[34] Tad deset hiljada izabranih muškaraca iz cijelog Izraela pođe na Gibeu, kad boj bijaše najljući; ali ovi nisu primjećivali da im se propast bliži.
[35] I Gospod udari na Benjaminovce pred Izraelom, tako da Izraelovi sinovi toga dana ubiju dvadeset pet hiljada i stotinu Benjaminovaca, sve koji isukaše mač.
[36] I Benjaminovci uvidješe da su potučeni. Izraelci im ostaviše prostora jer su se uzdali u zasjedu koju su ostavili kod Gibea.
[37] I zasjeda pohita i udari Gibeu, pođe i cijeli grad potuče oštricom svojim mačeva.
[38] A Izraelci su dogovorili sa zasjedom da ovi u gradu podignu veliki dim.
[39] Tada Izraelci počeše uzmicati u boju, i Benjaminovci pobiju oko trideset Izraelaca; jer su mislili da su ih nadvladali kao i prošli put.
[40] No kad se iz grada počeo dizati stup dima, pogledaju Benjaminovci iza sebe, kad gle, cio grad je bio u plamenu i vatra se dizala sve do neba!
[41] Tad se Izraelci okrenu, a Benjaminovci bijahu uplašeni jer su vidjeli da ih je snašla nevolja.
[42] Počeše bježati od Izraelovih sinova putem ka pustinji, ali su ih ratnici slijedili; a oni koji izađoše iz grada udare na njih sa druge strane te ih tako potuku.
[43] I opkole Benjaminovce, goneći ih sve do Menuka i gazeći do ulaza u samu Gibeu, sve do zore.
[44] I izgine osamnaest hiljada Benjaminovaca, sve hrabrih muževa.
[45] Tad se okrenu i počnu bježati prema pustinji, ka stijeni Rimon. Ali ovi ubiju pet hiljada muškaraca i krenu za njima do Gideoma, pa ih pobiše još dvije hiljade.
[46] Tako toga dana ukupno izgine dvadeset i pet hiljada Benjaminovaca, od onih koji isukaše mačeve, sve hrabrih muževa.
[47] Samo se šeststo muškaraca okrenulo i pobjeglo u pustinju, do stijene Rimon, i ostanu na njoj četiri mjeseca.
[48] I Izraelci se vrate sinovima Benjaminovim i sve ih pogube oštricom svojih mačeva, sve što je bilo u gradu, od čovjeka do stoke, sve što nađoše i sve gradove na koje naiđoše spališe.