[1] Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoèi savjest moja Duhom svetijem:
[2] Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka;
[3] Jer bih željeo da ja sam budem odluèen od Hrista za braæu svoju koja su mi rod po tijelu,
[4] Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obeæanja;
[5] Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin.
[6] A nije moguæe da rijeè Božija proðe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja;
[7] Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reèe, nazvaæe ti se sjeme.
[8] To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obeæanja primaju se za sjeme.
[9] Jer je ovo rijeè obeæanja: u ovo vrijeme doæi æu i u Sare æe biti sin.
[10] Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega.
[11] Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni uèinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru,
[12] Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reèe joj se: veæi æe služiti manjemu,
[13] Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh.
[14] Šta æemo dakle na to reæi? Eda li je nepravda u Boga? Bože saèuvaj!
[15] Jer Mojsiju govori: koga æu pomilovati, pomilovaæu, i na koga æu se smilovati, smilovaæu se.
[16] Tako dakle niti stoji do onoga koji hoæe, ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji pomiluje.
[17] Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
[18] Tako dakle koga hoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi.
[19] Reæi æeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj?
[20] A ko si ti, o èovjeèe! da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako naèinio?
[21] Ili zar lonèar nema vlasti nad kalom da od jedne guke naèini jedan sud za èast a drugi za sramotu?
[22] A kad šæaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao.
[23] I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu;
[24] Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca,
[25] Kao što i u Josiji govori: nazvaæu narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom.
[26] I biæe na mjestu, gdje im se reèe: vi nijeste moj narod; tamo æe se nazvati sinovi Boga živoga.
[27] A Isaija vièe za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak æe se spasti.
[28] Jer æe on izvršiti rijeè svoju, i naskoro æe izvršiti po pravdi, da, ispuniæe Gospod naskoro rijeè svoju na zemlji.
[29] I kao što proreèe Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor.
[30] Šta æemo dakle reæi? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokuèiše pravdu, ali pravdu od vjere.
[31] A Izrailj tražeæi zakon pravde ne dokuèi zakona pravde.
[32] Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja,
[33] Kao što stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neæe se postidjeti.