[1] Ili ne znate, braæo jer govorim onima koji znadu zakon da zakon vlada nad èovjekom dokle je živ?
[2] Jer je udata žena privezana zakonom za muža dokle god on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega.
[3] Zato dakle dok joj je muž živ biva preljuboèinica ako poðe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljuboèinica ako poðe za drugoga.
[4] Zato, braæo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovijem, da budete drugoga, onoga što usta iz mrtvijeh, da plod donesemo Bogu.
[5] Jer kad bijasmo u tijelu, bijahu slasti grjehovne, koje zakon raðahu u udima našima da se smrti plod donosi.
[6] A sad umrvši izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo Bogu) u obnovljenju Duha a ne u starini slova.
[7] Šta æemo dakle reæi? Je li zakon grijeh? Bože saèuvaj! nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: ne zaželi.
[8] A grijeh uze poèetak kroz zapovijest, i naèini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav.
[9] A ja življah nekad bez zakona; a kad doðe zapovijest, onda grijeh oživlje,
[10] A ja umrijeh, i naðe se da mi zapovijest bi za smrt koja bješe data za život.
[11] Jer grijeh uzevši poèetak kroz zapovijest prevari me, i ubi me njome.
[12] Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra.
[13] Dobro li dakle bi meni smrt? Bože saèuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijeh dobrom èineæi mi smrt, da bude grijeh odviše grješan zapoviješæu.
[14] Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh:
[15] Jer ne znam šta èinim, jer ne èinim ono šta hoæu, nego na što mrzim ono èinim.
[16] Ako li ono èinim šta neæu, hvalim zakon da je dobar.
[17] A ovo više ja ne èinim nego grijeh koji živi u meni.
[18] Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali uèiniti dobro ne nalazim.
[19] Jer dobro šta hoæu ne èinim, nego zlo što neæu ono èinim.
[20] A kad èinim ono što neæu, veæ ja to ne èinim nego grijeh koji živi u meni.
[21] Nalazim dakle zakon, kad hoæu dobro da èinim, da me na zlo nagoni.
[22] Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu èovjeku;
[23] Ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima.
[24] Ja nesreæni èovjek! Ko æe me izbaviti od tijela smrti ove?
[25] Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome.