[1] Nikakva dakle sad nema osuðenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu.
[2] Jer zakon duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grjehovnoga i smrti.
[3] Jer što zakonu bješe nemoguæe, jer bješe oslabljen tijelom, posla Bog sina svojega u oblièju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu,
[4] Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po duhu;
[5] Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po duhu duhovno misle.
[6] Jer tjelesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir.
[7] Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijemu niti može.
[8] A koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi.
[9] A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božij u vama živi. A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov.
[10] A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo grijeha radi a Duh živ pravde radi.
[11] A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeæe i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama.
[12] Tako dakle, braæo, nijesmo dužni tijelu da po tijelu živimo.
[13] Jer ako živite po tijelu, pomrijeæete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življeæete.
[14] Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji.
[15] Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinaèkoga, kojijem vièemo: Ava, oèe!
[16] Ovaj Duh svjedoèi našemu duhu da smo djeca Božija.
[17] A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Hristovi: jer s njim stradamo da se s njim i proslavimo.
[18] Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nijesu ništa prema slavi koja æe nam se javiti.
[19] Jer èekanje tvari èeka da se jave sinovi Božiji.
[20] Jer se tvar pokori propadljivosti ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad,
[21] Da æe se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije.
[22] Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama dosad.
[23] A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo èekajuæi posinjenja i izbavljenja tijelu svojemu.
[24] Jer se nadom spasosmo. A nad koji se vidi nije nad; jer kad ko vidi što, kako æe mu se nadati?
[25] Ako li se nadamo onome što ne vidimo, èekamo s trpljenjem.
[26] A tako i Duh pomaže nam u našijem slabostima: jer ne znamo za što æemo se moliti kao što treba, nego sam Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem.
[27] A onaj što ispituje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božijoj moli se za svete.
[28] A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju.
[29] Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki oblièju sina njegova, da bi on bio prvoroðeni meðu mnogom braæom.
[30] A koje odredi one i dozva; a koje dozva one i opravda; a koje opravda one i proslavi.
[31] Šta æemo dakle reæi na ovo? Ako je Bog s nama, ko æe na nas?
[32] Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje?
[33] Ko æe optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda?
[34] Ko æe osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas?
[35] Ko æe nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili maè? kao što stoji napisano:
[36] Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje.
[37] Ali u svemu ovome pobjeðujemo onoga radi koji nas je ljubio.
[38] Jer znam jamaèno da ni smrt, ni život, ni anðeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduæe,
[39] Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu.