[1] Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabijeh nositi, i ne sebi ugaðati.
[2] I svaki od vas da ugaða bližnjemu na dobro za dobar ugled.
[3] Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: ruženja onijeh koji tebe ruže padoše na me.
[4] Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo.
[5] A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite meðu sobom po Hristu Isusu,
[6] Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista.
[7] Zato primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju.
[8] Ali kažem da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obeæanje ocevima,
[9] A neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano: zato æu te hvaliti meðu neznabošcima, Gospode, i pjevaæu ime tvoje.
[10] I opet govori: veselite se neznabošci s narodom njegovijem.
[11] I opet: hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi.
[12] I opet Isaija govori: biæe korijen Jesejev, i koji ustane da vlada nad neznabošcima u onoga æe se uzdati neznabošci.
[13] A Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira u vjeri, da imate izobilje u nadu silom Duha svetoga.
[14] A ja sam i sam uvjeren za vas, braæo, da ste i vi sami puni blagodati, napunjeni svakoga razuma, da možete druge nauèiti.
[15] Ali vam opet, braæo, slobodno pisah nekoliko da vam napomenem radi blagodati koja mi je dana od Boga,
[16] Da budem sluga Isusa Hrista u neznabošcima, da služim jevanðelju Božijemu, da budu neznabošci prinos povoljan i osveæen Duhom svetijem.
[17] Imam dakle hvalu u Hristu Isusu kod Boga.
[18] Jer ne smijem govoriti što koje Hristos ne uèini kroza me za poslušanje neznabožaca rijeèju i djelom,
[19] U sili znaka i èudesa silom Duha Božijega; tako da od Jerusalima i naokolo tja do Ilirika napunih jevanðeljem Hristovijem.
[20] I tako se potrudih da propovjedim jevanðelje ne gdje se spominjaše Hristos, da na tuðoj zakopini ne zidam;
[21] Nego kao što je pisano: kojima se ne javi za njega, vidjeæe; i koji ne èuše razumjeæe.
[22] To me i zadrža mnogo puta da ne doðem k vama.
[23] A sad više ne imajuæi mjesta u ovijem zemljama, a imajuæi želju od mnogo godina da doðem k vama,
[24] Ako poðem u Španjolsku, doæi æu vam; jer se nadam da æu tuda proæi i vas vidjeti, i vi æete me otpratiti onamo kad se najprije nekoliko nasitim vas.
[25] A sad idem u Jerusalim služeæi svetima.
[26] Jer Maæedonija i Ahaja uèiniše dragovoljno neku porezu za siromahe svete koji žive u Jerusalimu.
[27] Oni uèiniše dragovoljno, a i dužni su im; jer kad neznabošci dobiše dijel u njihovijem duhovnijem imanjima, dužni su i oni njima u tjelesnima poslužiti.
[28] Kad ovo dakle svršim, i ovaj im plod zapeèatim, poæi æu preko vas u Španjolsku.
[29] A znam da kad doðem k vama, doæi æu s obilnijem blagoslovom jevanðelja Hristova.
[30] Ali vas molim, braæo, zaradi Gospoda našega Isusa Hrista, i zaradi ljubavi Duha, pomozite mi u molitvama za me k Bogu;
[31] Da se izbavim od onijeh koji se protive u Judeji, i da služba moja za Jerusalim bude po volji svetima;
[32] Da s radošæu doðem k vama, s voljom Božijom, i da se razveselim s vama.
[33] A Bog mira sa svima vama. Amin.