Skip to content
Opens in a new window

[1] A slaboga u vjeri primajte lijepo, da se ne smeta savjest.

[2] Jer jedan vjeruje da smije svašta jesti, a koji je slab jede zelje.

[3] Koji jede neka ne ukorava onoga koji ne jede; i koji ne jede neka ne osuðuje onoga koji jede; jer ga Bog primi.

[4] Ko si ti koji sudiš tuðemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada. Ali æe ustati; jer je Bog kadar podignuti ga.

[5] Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki da bude uvjeren za svoju misao.

[6] Koji razlikuje dane, Gospodu razlikuje; i koji ne razlikuje dana, Gospodu ne razlikuje. Koji jede, Gospodu jede: jer hvali Boga; i koji ne jede, Gospodu ne jede, i hvali Boga.

[7] Jer nijedan od nas ne živi sebi, i nijedan ne umire sebi.

[8] Jer ako živimo, Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo.

[9] Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživlje da oblada i mrtvima i živima.

[10] A ti zašto osuðuješ brata svojega? Ili ti zašto ukoravaš brata svojega? Jer æemo svi iziæi na sud pred Hrista.

[11] Jer je pisano: tako mi života, govori Gospod, pokloniæe mi se svako koljeno, i svaki jezik slaviæe Boga.

[12] Tako æe dakle svaki od nas dati Bogu odgovor za sebe.

[13] Zato da ne osuðujemo više jedan drugoga, nego mjesto toga ovo gledajte da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni.

[14] Znam i uvjeren sam u Hristu Isusu da ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je što pogano, onome je pogano.

[15] A ako je brat tvoj jela radi žalostan, veæ se ne vladaš po ljubavi: ne gubi jelom svojijem onoga za kojega Hristos umrije.

[16] Gledajte dakle da se ne huli na vaše dobro.

[17] Jer carstvo Božije nije jelo i piæe, nego pravda i mir i radost u Duhu svetome.

[18] Jer koji ovijem služi Hristu ugodan je Bogu i mio ljudima.

[19] Tako dakle da se staramo za mir i za ono èim vodimo na bolje jedan drugoga.

[20] Ne raskopavaj djela Božijega jela radi; jer je sve èisto; nego je pogano za èovjeka koji jede sa spoticanjem.

[21] Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne èiniti na što se tvoj brat spotièe, ili oda šta gori postaje ili slabi.

[22] Ti imaš vjeru? Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blago onome koji ne osuðuje sebe za ono šta naðe za dobro.

[23] A koji se sumnja osuðen je ako jede, jer ne èini po vjeri: a šta god nije po vjeri grijeh je.

Rimljanima — Chapters