[1] Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože saèuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova.
[2] Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreæi:
[3] Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.
[4] A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom.
[5] Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati.
[6] Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat veæ ne bi bila blagodat; ako li je od djela nije više blagodat, jer djelo veæ ne bi bilo djelo.
[7] Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše.
[8] Kao što je napisano: dade im Bog duha neosjetljivoga, oèi da ne vide, i uši da ne èuju do samoga današnjega dana.
[9] I David govori: da bude trpeza njihova zamka i gvožða, i sablazan i plata njima;
[10] Da se njihove oèi zaslijepe da ne vide, i leða njihova jednako da su pognuta.
[11] Govorim dakle: eda li se spotakoše da padnu? Bože saèuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenje neznabošcima, da bi se i oni razdražili.
[12] A kad je pogrješka njihova bogatstvo svijetu i šteta njihova bogatstvo neznabošcima, akamoli da se ispune?
[13] Jer vama govorim neznabošcima; jer, buduæi da sam ja apostol neznabožaca, hoæu da hvalim svoju službu;
[14] Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih.
[15] Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh?
[16] Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.
[17] Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajednièar u korijenu i u masti od masline;
[18] Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe.
[19] A reæi æeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim.
[20] Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj.
[21] Jer kad Bog roðenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi.
[22] Gledaj dakle dobrotu i nepošteðenje Božije: nepošteðenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti æeš biti otsjeèen.
[23] A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiæe se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti.
[24] Jer kad si ti otsjeèen od roðene divlje masline, i pricijepio se na neroðenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji æe se pricijepiti na roðenu svoju maslinu!
[25] Jer vam, braæo, neæu zatajiti tajne ove da ne budete ponositi da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uðe neznabožaca koliko treba.
[26] I tako æe se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doæi æe od Siona izbavitelj i odvratiæe bezbožnost od Jakova.
[27] I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe.
[28] Po jevanðelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi.
[29] Jer se Bog neæe raskajati za svoje darove i zvanje.
[30] Jer kao i vi što se nekad suproæaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproæenja,
[31] Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani.
[32] Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje.
[33] O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!
[34] Jer ko pozna misao Gospodnju?
[35] Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati?
[36] Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin.