Skip to content
Opens in a new window

[1] Zato se ne možeš izgovoriti, o èovjeèe koji god sudiš! jer kojijem sudom sudiš drugome, sebe osuðuješ; jer to èiniš sudeæi.

[2] A znamo da je sud Božij prav na one koji to èine.

[3] Nego pomišljaš li, o èovjeèe koji sudiš onima koji to èine, i sam èiniš to! da æeš ti pobjeæi od suda Božijega?

[4] Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajuæi da te dobrota Božija na pokajanje vodi?

[5] Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji æe se pokazati pravedni sud Boga,

[6] Koji æe dati svakome po djelima njegovijem:

[7] Onima dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i èast i neraspadljivost, život vjeèni;

[8] A onima koji se uz prkos suprote istini a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev.

[9] Nevolja i tuga na svaku dušu èovjeka koji èini zlo, a najprije Jevrejina i Grka;

[10] A slava i èast i mir svakome koji èini dobro, a najprije Jevrejinu i Grku;

[11] Jer Bog ne gleda ko je ko.

[12] Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona æe i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu æe se osuditi

[13] Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego æe se oni opravdati koji ga tvore;

[14] Jer kad neznabošci ne imajuæi zakona sami od sebe èine što je po zakonu, oni zakona ne imajuæi sami su sebi zakon:

[15] Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se èini po zakonu, buduæi da im savjest svjedoèi, i misli meðu sobom tuže se ili pravdaju)

[16] Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanðelju mojemu preko Isusa Hrista.

[17] Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na zakon i hvališ se Bogom,

[18] I poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si nauèen od zakona;

[19] I misliš da si voð slijepima, vidjelo onima koji su u mraku,

[20] Nakazatelj bezumnima, uèitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu.

[21] Uèeæi dakle drugoga sebe ne uèiš;

[22] Propovijedajuæi da se ne krade, kradeš; govoreæi: ne èini preljube, èiniš preljubu; gadeæi se na idole, kradeš svetinju;

[23] Koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga.

[24] Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano.

[25] Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo.

[26] Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, zašto se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo?

[27] I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiæe tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.

[28] Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu;

[29] Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga.

Rimljanima — Chapters