[1] Braæo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja.
[2] Jer im svjedoèim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu.
[3] Jer ne poznajuæi pravde Božije i gledajuæi da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj.
[4] Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je.
[5] Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji èovjek to èini življeæe u tom.
[6] A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne reèeš u srcu svojemu: ko æe iziæi na nebo? to jest da svede Hrista;
[7] Ili: ko æe siæi u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh.
[8] Ali šta govori pismo? Blizu ti je rijeè u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest rijeè vjere koju propovijedamo.
[9] Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, biæeš spasen.
[10] Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.
[11] Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neæe se postidjeti.
[12] Jer nema razlike meðu Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju.
[13] Jer koji god prizove ime Gospodnje spašæe se.
[14] Kako æe dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako æe vjerovati koga ne èuše? A kako æe èuti bez propovjednika?
[15] A kako æe propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!
[16] Ali svi ne poslušaše jevanðelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju?
[17] Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje rijeèju Božijom.
[18] Nego velim: zar ne èuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta rijeèi njihove.
[19] Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja æu vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiæu vas.
[20] A Isaija govori slobodno: naðoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju.
[21] A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.