[1] Šta æemo dakle reæi za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao?
[2] Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga.
[3] Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu.
[4] A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu.
[5] A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu.
[6] Kao što i David govori da je blago èovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona:
[7] Blago onima kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše.
[8] Blago èovjeku kome Gospod ne prima grijeha.
[9] Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vjera u pravdu.
[10] Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju.
[11] I primi znak obrezanja kao peèat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu;
[12] I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama.
[13] Jer obeæanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere.
[14] Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obeæanje.
[15] Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa.
[16] Zato od vjere da bude po milosti da obeæanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama,
[17] Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest:
[18] On vjerova na nad kad se nije bilo nièemu nadati da æe on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe reèeno: tako æe biti sjeme tvoje.
[19] I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje veæ umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice.
[20] I za obeæanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojaèa u vjeri, i dade slavu Bogu.
[21] I znadijaše jamaèno da što obeæa kadar je i uèiniti.
[22] Zato se i primi njemu u pravdu.
[23] Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi,
[24] Nego i za nas, kojima æe se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh,
[25] Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše.