[1] I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uèenika svojijeh
[2] I reèe im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uðete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
[3] I ako vam ko reèe: šta to èinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æe ga poslati amo.
[4] A oni otidoše, i naðoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odriješiše ga.
[5] I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare?
[6] A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih.
[7] I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj.
[8] A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu.
[9] A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje!
[10] Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
[11] I uðe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom.
[12] I sjutradan kad iziðoše iz Vitanije, ogladnje.
[13] I vidjevši izdaleka smokvu s lišæem doðe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne naðe osim lišæa; jer još ne bješe vrijeme smokvama.
[14] I odgovarajuæi Isus reèe joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu uèenici njegovi.
[15] I doðoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove.
[16] I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu.
[17] I uèaše govoreæi im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu.
[18] I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod èuðaše nauci njegovoj.
[19] I kad bi uveèe iziðe napolje iz grada.
[20] I ujutru prolazeæi vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena.
[21] I opomenuvši se Petar reèe mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se.
[22] I odgovarajuæi Isus reèe im:
[23] Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da æe biti kao što govori: biæe mu što god reèe.
[24] Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da æete primiti; i biæe vam.
[25] I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše.
[26] Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima neæe oprostiti vama pogrješaka vašijeh.
[27] I doðoše opet u Jerusalim; i kad hoðaše po crkvi doðoše k njemu glavari sveštenièki i književnici i starješine,
[28] I rekoše mu: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu, da to èiniš?
[29] A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas da upitam jednu rijeè, i odgovorite mi; pa æu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim.
[30] Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi.
[31] I mišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba; reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste?
[32] Ako li reèemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe.
[33] I odgovarajuæi rekoše Isusu: ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèe njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.