[1] I kad izlažaše iz crkve reèe mu jedan od uèenika njegovijeh: uèitelju! gle kakvo je kamenje, i kakva graðevina!
[2] I odgovarajuæi Isus reèe mu: vidiš li ove velike graðevine? ni kamen na kamenu neæe ovdje ostati koji se neæe razmetnuti.
[3] I kad sjeðaše na gori Maslinskoj prema crkvi, pitahu ga sama Petar i Jakov i Jovan i Andrija:
[4] Kaži nam kad æe to biti? i kakav æe znak biti kad æe se to sve svršiti?
[5] A Isus odgovarajuæi im poèe govoriti: èuvajte se da vas ko ne prevari.
[6] Jer æe mnogi doæi na moje ime govoreæi: ja sam; i mnoge æe prevariti.
[7] A kad èujete ratove i glasove o ratovima, ne plašite se; jer treba da to bude; ali to još nije pošljedak.
[8] Ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo; i zemlja æe se tresti po svijetu; i biæe gladi i bune. To je poèetak stradanju.
[9] A vi se èuvajte; jer æe vas predavati u sudove i po zbornicama biæe vas, i pred kraljeve i careve izvodiæe vas mene radi za svjedoèanstvo njima.
[10] I u svima narodima treba da se najprije propovjedi jevanðelje.
[11] A kad vas povedu da predaju, ne brinite se naprijed šta æete govoriti, niti mislite; nego što vam se da u onaj èas ono govorite; jer vi neæete govoriti nego Duh sveti.
[12] I predaæe brat brata na smrt i otac sina, i ustaæe djeca na roditelje i pobiæe ih.
[13] I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
[14] A kad vidite mrzost opušæenja, za koju govori prorok Danilo, da stoji gdje ne treba koji èita da razumije): tada koji budu u Judeji neka bježe u gore;
[15] I koji bude na krovu da ne silazi u kuæu, niti da ulazi da uzme što iz kuæe svoje;
[16] I koji bude u polju da se ne vraæa natrag da uzme haljinu svoju.
[17] Ali teško trudnima i dojilicama u te dane!
[18] Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu.
[19] Jer æe u dane te biti nevolja kakova nije bila od poèetka stvorenja koje je Bog stvorio dosad, i neæe ni biti.
[20] I da Gospod ne skrati dane niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi, koje izbra, skratio je dane.
[21] Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos; ili: eno ondje; ne vjerujte.
[22] Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane.
[23] Ali vi se èuvajte: eto vam sve kazah naprijed.
[24] Ali u te dane, poslije te nevolje, sunce æe pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti.
[25] I zvijezde æe spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se.
[26] I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.
[27] I tada æe poslati anðele svoje i sabraæe izbrane svoje od èetiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.
[28] A od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezina grana pomladi i stane listati, znate da je blizu ljeto.
[29] Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata.
[30] Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude.
[31] Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi.
[32] A o danu tome ili o èasu niko ne zna, ni anðeli koji su na nebesima, ni sin, do otac.
[33] Pazite, stražite i molite se Bogu; jer ne znate kad æe vrijeme nastati.
[34] Kao što èovjek odlazeæi ostavi kuæu svoju, i da slugama svojima vlast, i svakome svoj posao; i vrataru zapovjedi da straži.
[35] Stražite dakle; jer ne znate kad æe doæi gospodar od kuæe, ili uveèe ili u ponoæi ili u pijetle ili ujutru;
[36] Da ne doðe iznenada i da vas ne naðe a vi spavate.
[37] A što vam kažem, svima kažem: stražite.