[1] I odmah ujutru uèiniše vijeæu glavari sveštenièki sa starješinama i književnicima, i sav sabor, i svezavši Isusa odvedoše ga i predadoše Pilatu.
[2] I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš.
[3] I tužahu ga glavari sveštenièki vrlo.
[4] A Pilat opet upita ga govoreæi: zar ništa ne odgovaraš? Gledaj šta svjedoèe na tebe.
[5] Ali Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat.
[6] A o svakom prazniku puštaše im po jednoga sužnja koga iskahu.
[7] A bijaše jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojijem drugarima koji su u buni uèinili krv.
[8] I povikavši narod stade iskati što im svagda èinjaše.
[9] A Pilat im odgovori govoreæi: hoæete li da vam pustim cara Judejskoga?
[10] Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali glavari sveštenièki.
[11] Ali glavari sveštenièki podgovoriše narod bolje Varavu da ištu da im pusti.
[12] A Pilat opet odgovarajuæi reèe im: a šta hoæete da èinim s tijem što ga zovete carem Judejskijem?
[13] A oni opet povikaše: raspni ga.
[14] A Pilat im reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iza glasa vikahu: raspni ga.
[15] A Pilat želeæi ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da ga razapnu.
[16] A vojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu èetu vojnika,
[17] I obukoše mu skerletnu kabanicu, i opletavši vijenac od trnja metnuše na nj.
[18] I stadoše ga pozdravljati govoreæi: zdravo, care Judejski!
[19] I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu na nj, i padajuæi na koljena poklanjahu mu se.
[20] I kad mu se narugaše, svukoše s njega skerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga da ga razapnu.
[21] I natjeraše nekoga Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufova, koji iðaše iz polja, da mu ponese krst.
[22] I dovedoše ga na mjesto Golgotu, koje æe reæi: košturnica.
[23] I davahu mu da pije vino sa smirnom, a on ne uze.
[24] I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajuæi kocke za njih ko æe šta uzeti.
[25] A bijaše sahat treæi kad ga razapeše.
[26] I bijaše natpis njegove krivice natpisan: car Judejski.
[27] I s njim raspeše dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane njemu.
[28] I izvrši se pismo koje govori: i metnuše ga meðu zloèince.
[29] I koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima i govoreæi: aha! ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš,
[30] Pomozi sam sebi i siði s krsta.
[31] Tako i glavari sveštenièki s književnicima rugahu se govoreæi jedan drugome: drugima pomože, a sebi ne može pomoæi.
[32] Hristos car Izrailjev neka siðe sad s krsta da vidimo, pa æemo mu vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti rugahu mu se.
[33] A u šestome sahatu bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
[34] I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govoreæi: Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znaèi: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?
[35] I neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: eno zove Iliju.
[36] A jedan otrèa te napuni sunðer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga govoreæi: stanite da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga skine.
[37] A Isus povika iza glasa, i izdahnu.
[38] I zavjes crkveni razdrije se nadvoje s vrha do na dno.
[39] A kad vidje kapetan koji stajaše prema njemu da s takom vikom izdahnu, reèe: zaista èovjek ovaj sin Božij bješe.
[40] A bijahu i žene koje gledahu izdaleka, meðu kojima bješe i Marija Magdalina i Marija Jakova maloga i Josije mati, i Solomija,
[41] Koje iðahu za njim i kad bješe u Galileji, i služahu mu; i druge mnoge koje bijahu došle s njim u Jerusalim.
[42] I kad bi uveèe jer bijaše petak, to jest uoèi subote
[43] Doðe Josif iz Arimateje, pošten savjetnik, koji i sam carstva Božijega èekaše, i usudi se te uðe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
[44] A Pilat se zaèudi da je veæ umro; i dozvavši kapetana zapita ga: je li davno umro?
[45] I doznavši od kapetana, dade tijelo Josifu.
[46] I kupivši platno, i skinuvši ga, obavi platnom, i metnu ga u grob koji bješe isjeèen u kamenu, i navali kamen na vrata od groba.
[47] A Marija Magdalina i Marija Josijna gledahu gdje ga metahu.