[1] I ustavši odande doðe u okoline Judejske preko Jordana, i steèe se opet narod k njemu; i kao što obièaj imaše, opet ih uèaše.
[2] I pristupivši fariseji upitaše ga kušajuæi: može li èovjek pustiti ženu?
[3] A on odgovarajuæi reèe im: šta vam zapovijeda Mojsije?
[4] A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.
[5] I odgovarajuæi Isus reèe im: po tvrði vašega srca napisa vam on zapovijest ovu.
[6] A u poèetku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog.
[7] Zato ostavi èovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj,
[8] I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo.
[9] A što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja.
[10] I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenici njegovi.
[11] I reèe im: koji pusti ženu i oženi se drugom, èini preljubu na njoj.
[12] I ako žena ostavi muža svojega i poðe za drugoga, èini preljubu.
[13] I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uèenici branjahu onima što ih donošahu.
[14] A Isus vidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
[15] Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega.
[16] I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.
[17] I kad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: uèitelju blagi! šta mi treba èiniti da dobijem život vjeèni?
[18] A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
[19] Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.
[20] A on odgovarajuæi reèe mu: uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje.
[21] A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reèe mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i doði te hajde za mnom uzevši krst.
[22] A on posta zlovoljan od ove rijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
[23] I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko!
[24] A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije!
[25] Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.
[26] A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti?
[27] A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu.
[28] A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo.
[29] A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi,
[30] A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni.
[31] Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.
[32] A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega:
[33] Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima;
[34] I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe.
[35] I pred njega doðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju! hoæemo da nam uèiniš za što æemo te moliti.
[36] A on reèe: što hoæete da vam uèinim?
[37] A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.
[38] A Isus im reèe: ne znate šta ištete: možete li piti èašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?
[39] A oni mu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašu dakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstiæete se;
[40] Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.
[41] I èuvši to desetorica poèeše se srditi na Jakova i na Jovana.
[42] A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.
[43] Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi.
[44] I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga.
[45] Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.
[46] I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i uèenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeðaše kraj puta i prošaše.
[47] I èuvši da je to Isus Nazareæanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me!
[48] I prijeæahu mu mnogi da uæuti, a on još veæma vikaše: sine Davidov! pomiluj me!
[49] I stavši Isus reèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreæi mu: ne boj se; ustani, zove te.
[50] A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doðe k Isusu.
[51] I odgovarajuæi reèe mu Isus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni! da progledam.
[52] A Isus reèe mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.