[1] I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe èovjek sa suhom rukom.
[2] I motrahu za njim neæe li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.
[3] I reèe èovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu.
[4] I reèe im: valja li u subotu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati, ili pogubiti? A oni muèahu.
[5] I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.
[6] I izišavši fariseji odmah uèiniše za njega vijeæu s Irodovcima kako bi ga pogubili.
[7] A Isus otide s uèenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje;
[8] I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko èuvši šta on èini doðe k njemu.
[9] I reèe uèenicima svojijem da bude laða u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosaðuje.
[10] Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu.
[11] I dusi neèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin Božij.
[12] I mnogo im prijeæaše da ga ne prokažu.
[13] I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu.
[14] I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju,
[15] I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole:
[16] Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;
[17] I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi;
[18] I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita,
[19] I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
[20] I doðoše u kuæu, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.
[21] I èuvši to rod njegov iziðoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.
[22] A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoæu kneza ðavolskoga izgoni ðavole.
[23] I dozvavši ih govoraše im u prièama: kako može sotona sotonu izgoniti?
[24] I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono;
[25] I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;
[26] I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego æe propasti.
[27] Niko ne može pokuæstvo jakoga, ušavši u kuæu njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda æe kuæu njegovu oplijeniti.
[28] Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila:
[29] A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vjeènome sudu.
[30] Jer govorahu: u njemu je neèisti duh.
[31] I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu.
[32] I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te.
[33] I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja?
[34] I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja.
[35] Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.