[1] Istinu u Mesiji govorim, ne lažem! Zajedno sa mnom svjedoči moja savjest u Duhu Svetom
[2] da u svom srcu nosim veliku tugu i neprestanu bol.
[3] Želio bih da ja budem proklet i odvojen od Mesije za svoju braću, svoju rodbinu po tijelu.
[4] Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i služba u hramu, i obećanja,
[5] njihovi su i očevi, od njih je po tijelu i Mesija, Koji je iznad svega, Bog blagoslovljen zauvijek. Amin.
[6] Ali, to ne znači da je propala riječ Božija. Nisu svi Izraelci, koji od Izraela potječu;
[7] i nisu svi djeca Abrahamova, zato što su njegovo potomstvo, nego po Isaku će se zvati tvoje potomstvo.
[8] Dakle, nisu djeca po tijelu djeca Božija, nego djeca obećanja smatraju se potomstvom.
[9] Jer ovo je riječ obećanja: U to vrijeme ću doći i Sara će dobiti sina.
[10] Ali ne samo to, već je i Rebeka zanijela sa jednim – sa Isakom, našim ocem.
[11] I dok se (blizanci) još nisu rodili, niti učinili bilo šta dobro ili zlo, da bi namjera Božija ostala po izboru,
[12] ne zbog djela, nego zbog Onoga Koji poziva, rečeno joj je: Stariji će služiti mlađem,
[13] kao što je pisano: Jakova sam volio, a Ezav mi je omrznuo.
[14] Šta ćemo onda reći? Zar je Bog nepravedan? Ni u kom slučaju!
[15] Ta On Mojsiju kaže: Bit ću milosrdan kome hoću biti milosrdan, smilovat ću se nad kim hoću da se smilujem.
[16] Stoga, nije do onoga koji hoće ili do onoga koji trči, već do Onoga Koji iskazuje milosrđe, do Boga.
[17] Jer Pismo kaže faraonu: Zbog ovoga sam te i podigao, da na tebi pokažem Svoju snagu i da se Moje ime pročuje po cijeloj Zemlji.
[18] Dakle, iskazuje milosrđe kome hoće, a čini tvrdim koga hoće.
[19] Reći ćeš mi: Zašto se onda još tuži? Pa ko se može oduprijeti Njegovoj volji?
[20] Ko si ti, čovječe, da se buniš protiv Boga? Može li tvorevina reći svome tvorcu: „Zašto si me ovakvom načinio?”
[21] Ili, zar nema lončar pravo nad glinom, da od iste smjese napravi jednu posudu za časnu upotrebu a drugu za nečasnu?
[22] A šta ako je Bog, htjevši pokazati Svoj gnjev i Svoju moć, sa mnogo strpljivosti podnosio posude gnjeva koje su spremljene za uništenje,
[23] kako bi obznanio bogatstvo Svoje slave na posudama milosrđa koje je unaprijed pripremio za slavu,
[24] među koje je i nas pozvao, i to ne samo Jevreje nego i pagane.
[25] Tako i kaže u Hošei: Ne-narod Svoj nazvat ću Mojim narodom, i nevoljenu voljenom.
[26] I na mjestu gdje je rečeno: Vi niste Moj narod, tamo će biti nazvani sinovima živoga Boga.
[27] A Izaija viče o Izraelu: Kad bi broj sinova Izraelovih bio koliko je morskog pijeska, samo će se Ostatak spasiti,
[28] jer Gospod će ispuniti riječ i brzo je dovršiti na Zemlji.
[29] Kao što je Izaija predskazao: Da nam Gospod nad Vojskama nije ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i postali bismo slični Gomori.
[30] Šta ćemo onda reći? Pagani koji nisu tražili pravednosti, postigli su pravednost, i to pravednost po vjeri;
[31] a Izrael koji je tražio zakon pravednosti, nije do tog zakona došao.
[32] Zašto? Zato što nije tražio po vjeri, već po djelima. Spotakli su se o kamen spoticanja,
[33] kao što je i pisano: Evo, na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni, i onaj ko bude vjerovao u Njega, neće se razočarati.