[1] Dakle, šta ćemo reći o Abrahamu? Šta je naš otac otkrio po tijelu?
[2] Uistinu, ako je Abraham djelima opravdan, ima se čime ponositi, ali ne pred Bogom.
[3] Jer šta kaže Pismo? Povjerova Abraham Bogu i to mu se uračunalo u pravednost.
[4] Onome koji radi, plaća se ne računa po milosti, već po dugu,
[5] ali onome koji ne radi, već vjeruje u Onoga Koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera uračunava u pravednost,
[6] kao što i David kaže da je blagoslovljen čovjek kome Bog uračunava pravednost bez djela:
[7] Blagoslovljen onaj kome su oproštena bezakonja i čiji su grijesi pokriveni!
[8] Blagoslovljen čovjek kome Gospod neće uračunati grijeha!
[9] Vrijedi li ovaj blagoslov samo za obrezane ili i za neobrezane? Mi govorimo: Vjera se Abrahamu uračunala kao pravednost.
[10] A kada mu se uračunala? Kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne kao obrezanom, već kao neobrezanom!
[11] I tada primi znak obrezanja, pečat pravednosti koju je po vjeri dobio još kao neobrezan, da bude otac svima koji vjeruju: neobrezanima – da se i njima uračuna pravednost,
[12] i obrezanima, i to ne onima koji su samo obrezani, nego onima koji idu stopama vjere svog oca Abrahama dok je još bio neobrezan.
[13] Jer nije po Zakonu dato obećanje Abrahamu ili njegovom potomstvu da će biti baštinici svijeta, nego po pravednosti vjere.
[14] Ako su oni baštinici po Zakonu, onda je vjera isprazna, a obećanje poništeno.
[15] Jer po Zakonu dolazi srdžba, a gdje Zakona nema, nema ni prijestupa.
[16] Stoga, da bi bilo po milosti, kroz vjeru je to obećanje dato čitavom potomstvu; ne samo potomstvu Zakona nego i potomstvu po vjeri Abrahamovoj, koji je otac nama svima –
[17] kao što je i pisano: Postavljam te za oca mnogih naroda – pred Bogom Kojem je vjerovao, Onome Koji oživljava mrtve i doziva stvari kojih nema u postojanje.
[18] On je izvan nade povjerovao u nadi da će postati ocem mnogih naroda prema onome što je kazano: Toliko će biti potomstvo tvoje.
[19] Nije oslabio u vjeri kada je promotrio svoje tijelo, gotovo mrtvo – bilo mu je oko sto godina – i obamrlost Sarine utrobe.
[20] Nije oklijevao s nevjerom u Božije obećanje, već se ojačao vjerom dajući slavu Bogu,
[21] i bio je potpuno uvjeren da je On u stanju učiniti ono što je obećao.
[22] Stoga, to mu se uračunalo u pravednost.
[23] Ali nije samo zbog njega pisano da mu se uračunalo,
[24] nego i zbog nas kojima se treba uračunati, nama koji vjerujemo u Onoga što je iz mrtvih podigao Isusa, našeg Gospoda,
[25] Koji je predat u smrt zbog naših grijeha i oživljen radi našeg opravdanja.