Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 5:28

[1] Stoga pitam: Zar je Bog odbacio Svoj narod? Ni u kom slučaju! Jer i ja sam Izraelac, potomak Abrahamov, iz plemena Benjaminova.

[2] Bog nije odbacio Svoj narod, koji je izabrao. Zar ne znate šta Pismo kaže o Iliji, kako se žali Bogu na Izraela:

[3] Gospode, pobili su Tvoje vjerovjesnike, razorili su Tvoje žrtvenike, a ja sam ostao sâm i sada traže i moj život.

[4] Ali šta mu kaže Božiji glas? Sačuvao sam Sebi sedam hiljada ljudi, koji nisu savili svoja koljena pred Baalom.

[5] Tako i danas postoji jedan Ostatak izabran po milosti.

[6] Ako je po milosti, onda više nije po djelima, jer tada milost više ne bi bila milost.

[7] I šta onda? Ono što je Izrael tražio, nije postigao, ali izabrani su postigli. A ostali su otvrdnuli,

[8] kao što je i pisano: Bog im je dao duha obamrlosti, oči koje ne vide i uši koje ne čuju, sve do dana današnjeg.

[9] A David kaže: Neka im sto njihov bude zamka, mreža, sablazan i plaća;

[10] neka im oči potamne da ne vide i neka im leđa budu zauvijek pognuta!

[11] Stoga pitam: Nisu li posrnuli da bi pali? Ni u kom slučaju! Nego, njihovom je pogreškom spasenje došlo paganima, da se Jevreji izazovu na ljubomoru.

[12] Dakle, ako njihova pogreška znači bogatstvo za svijet, a njihov pad bogatstvo za pagane, koliko će više njihov puni broj.

[13] Pagani, sada govorim vama: ja sam, dakle, poslanik pagana i proslavljam svoju službu,

[14] ne bih li nekako izazvao na ljubomoru njih, moje po tijelu, i neke od njih spasio.

[15] Ako je njihovo odbačenje pomirenje svijetu, šta će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?

[16] Ako su prvine svete, sveto je i tijesto; i ako je korijen svet, svete su i grane.

[17] Ali ako su neke grane bile odlomljene, a ti koji si divlja maslina, pricijepljen umjesto njih i postao dionikom korijena i sočnosti masline,

[18] nemoj se uznositi iznad grana. Ako se uznosiš, znaj da ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe!

[19] Ti ćeš onda reći: grane su odlomljene da bih ja bio nakalemljen.

[20] Dobro kažeš! Oni su otrgnuti zbog nevjere, a ti si tu po vjeri. Nemoj se uznositi, nego se boj!

[21] Jer ako Bog nije poštedio prirodnih grana, neće ni tebe poštedjeti.

[22] Zato posmatraj dobrotu i strogost Božiju; i to strogost nad onima koji su otpali, a nad tobom Njegovu dobrotu, ako nastaviš u dobroti. Inače ćeš i ti biti odsječen.

[23] A oni će, ako ne ustraju u nevjeri, biti nakalemljeni, jer Bog je u stanju da ih opet nakalemi.

[24] Zaista, ako si ti, po prirodi divlja maslina, odsječen i protiv prirode nakalemljen na pitomu maslinu, koliko će tek bolje biti nakalemljeni na svoju maslinu oni koji su od nje po prirodi!

[25] Ne želim, braćo, da ne znate o ovoj tajni, da sami sebi ne mudrujete. Otvrdnuće je došlo na jedan dio Izraela, dok pagani ne uđu u punom broju,

[26] da se tako spasi cijeli Izrael, kao što je i pisano: Sa Siona će doći Izbavitelj, odagnat će od Jakova bezbožnost.

[27] I to je Moj Savez s njima, kad uklonim njihove grijehe.

[28] Prema Radosnoj vijesti, oni su neprijatelji zbog vas, ali prema izboru, oni su voljeni zbog otaca.

[29] Neopozivi su, naime, darovi milosti i poziv Božiji.

[30] Upravo kao što ste i vi nekad bili neposlušni Bogu, a sada ste primili milosrđe po njihovoj neposlušnosti,

[31] tako su i oni postali neposlušni po milosrđu koje je vama iskazano, da i sami prime milosrđe.

[32] Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost, kako bi svima iskazao milosrđe.

[33] O, dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božijega! Kako su neistraživi Njegovi sudovi i nedokučivi Njegovi putevi!

[34] Uistinu, ko je upoznao misao Gospodnju? Ko je postao Njegov savjetnik?

[35] Ko Mu je prije nešto dao, da Mu se mora uzvratiti?

[36] Jer sve je od Njega, po Njemu i za Njega! Njemu neka je slava zauvijek! Amin.

Pavlovo Pismo Rimljanima — Chapters