[1] Zato sada nema nikakve osude za one koji su u Mesiji Isusu!
[2] Jer zakon Duha života u Mesiji Isusu oslobodio te od zakona grijeha i smrti.
[3] Ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio slab, uradio je Bog poslavši zbog grijeha Svoga sina u liku grešnog tijela, i osudio je grijeh u tijelu
[4] da bi se pravedne odredbe Zakona ispunile u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu.
[5] Uistinu, oni koji žive po tijelu idu za onim što je tjelesno, a oni po Duhu, za onim što je duhovno.
[6] Težnja tijela jeste smrt, a težnja Duha je život i mir.
[7] Ono za čim ide tijelo protivi se Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijem, niti to može.
[8] A oni koji su u tijelu nisu u stanju ugoditi Bogu.
[9] No, vi niste u tijelu, nego u Duhu, jer Duh Božiji u vama boravi. Ko nema Mesijinog Duha, nije Mesijin.
[10] Ako je Mesija u vama, onda je tijelo mrtvo zbog grijeha, a Duh je život zbog pravednosti.
[11] Stoga, ako Duh Onoga Koji je podigao Isusa iz mrtvih boravi u vama, Onaj Koji je podigao Isusa iz mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela po Svom Duhu Koji boravi u vama.
[12] Dakle, braćo, nismo dužnici tijelu da bismo živjeli po tijelu.
[13] Jer ako po tijelu živite, umrijet ćete, ali ako Duhom usmrćujete djela tijela, živjet ćete.
[14] Svi oni koje Duh Božiji vodi, sinovi su Božiji.
[15] Ta, niste primili duha ropstva da opet budete u strahu, nego ste primili Duha posinjenja u Kojem vičemo: „Abba, Oče!”
[16] Sâm Duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božija.
[17] Dakle, ako smo djeca, onda smo i baštinici, i to baštinici Božiji, a subaštinici Mesijini da, ako s Njim trpimo, s Njim budemo i proslavljeni.
[18] Držim da trpljenja sadašnjeg vremena nisu vrijedna poređenja sa dolazećom slavom koja se treba objaviti u nama.
[19] I cjelokupno stvorenje željno iščekuje objavljenje sinova Božijih.
[20] Stvorenje je podređeno ispraznosti, ne svojom voljom, već zbog onoga koji ga je podredio, sa nadom
[21] da će i samo stvorenje biti izbavljeno iz ropstva pokvarenosti u slobodu slave djece Božije.
[22] Znamo da čitavo stvorenje zajedno uzdiše i trpi porođajne bolove sve do sada.
[23] Ali ne samo ono, već i mi koji imamo prve plodove Duha, sami u sebi uzdišemo i željno iščekujemo posinjenje – iskupljenje svoga tijela.
[24] Ovom smo nadom spašeni. A nada u ono što se vidi nije nada. Jer ako neko nešto vidi, zašto se tome nadati?
[25] Ali ako se nadamo onome što ne vidimo, strpljivo i željno to iščekujemo!
[26] Tako i Duh dolazi u pomoć našoj slabosti. Mi ne znamo za šta i kako da molimo, ali sâm Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima.
[27] Onaj Koji ispituje srca zna koja je težnja Duha – jer On po volji Božijoj posreduje za svete.
[28] Znamo, Bog u svemu skupa radi na dobro onima koji Ga vole, koji su pozvani Njegovom namjerom.
[29] One koje je unaprijed poznavao, odredi da budu uobličeni u lik Njegovog sina, da On bude prvjenac među mnogom braćom;
[30] a koje je odredio, njih je i pozvao; a koje je pozvao, njih je i opravdao; a koje je opravdao, njih je i proslavio.
[31] Šta ćemo onda ovome nadodati? Ako je Bog za nas, ko će biti protiv nas?
[32] On Koji Svoga sina nije poštedio, nego Ga je dao za nas, kako nam s Njim neće milostivo dati i sve ostalo?
[33] Ko će optužiti izabranike Božije? Bog je Onaj Koji opravdava!
[34] Ko će osuditi? Mesija Isus je umro i oživio, On je s desne strane Bogu i posreduje za nas.
[35] Šta će nas odvojiti od Mesijine ljubavi? Nevolja? Patnja? Progonstvo? Glad? Golotinja? Opasnost? Mač?
[36] Kao što je pisano: Zbog Tebe nas ubijaju cijeli dan; uzimaju nas kao ovce za klanje.
[37] Ali u svemu tome imamo potpunu pobjedu po Onome Koji nas voli!
[38] Uvjeren sam da nas ni smrt ni život, ni anđeli ni vladari, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,
[39] ni visina ni dubina, niti bilo šta drugo neće moći odvojiti od ljubavi Božije u Mesiji Isusu, našem Gospodu.