[1] Zar ne znate, braćo – govorim onima koji poznaju Zakon – da Zakon gospodari čovjekom dokle god ovaj živi?
[2] I udata žena je vezana zakonom za svoga muža dokle god ovaj živi, ali ako on umre, oslobođena je zakona o mužu.
[3] Dakle, ako se uda za drugog dok joj je muž živ, zvat će se preljubnicom; ali ako joj muž umre, slobodna je od zakona, i neće biti preljubnica ako se uda za drugog muža.
[4] Tako ste i vi, braćo moja, umrli Zakonu po Mesijinom tijelu, da biste pripadali drugom – Onome Koji je podignut iz mrtvih – i da donosite rod Bogu.
[5] Dok smo bili u tijelu, grešne su strasti, po Zakonu, djelovale u našim udovima i donosile rod za smrt,
[6] ali sada, oslobođeni Zakona, umrli smo onome što nas je držalo, tako da služimo u novosti Duha, a ne u starosti slova.
[7] Šta ćemo onda reći? Zar je Zakon grijeh? Ni u kom slučaju! Ipak, grijeh nisam spoznao drugačije nego kroz Zakon. Također, ni požudu ne bih spoznao da Zakon ne kaže: Ne poželi!
[8] Ali grijeh, uhvativši priliku, kroz zapovijed je prouzrokovao u meni svaku vrstu požude, jer bez Zakona grijeh je mrtav.
[9] I ja sam nekad živio bez Zakona, ali kada je došla zapovijed, grijeh je oživio,
[10] a ja sam umro i otkrio sam da me zapovijed, koja je data za život, u smrt odvela.
[11] Dakle, grijeh me, uhvativši priliku, zaveo kroz zapovijed i njome ubio.
[12] Stoga, Zakon je svet i zapovijed je sveta, pravedna i dobra.
[13] Znači li to da je ono što je dobro, meni postalo smrt? Ni u kom slučaju! Nego grijeh, kako bi se pokazao grijehom, usmrtio me onim što je dobro, da bi se grijeh kroz zapovijed očitovao kao neizmjerno grešan.
[14] Mi, naime, znamo da je Zakon duhovan, ali ja sam tjelesan, prodan grijehu.
[15] I ja ne shvaćam šta radim, jer ne činim ono što bih htio, nego ono što mrzim, to činim.
[16] Ako zaista činim ono što ne želim, slažem se sa Zakonom da je dobar.
[17] Onda to više ne radim ja, već grijeh koji boravi u meni.
[18] Ja znam da u meni, to jest u mojem tijelu, ne boravi ništa dobro, jer htjeti dobro jest u meni, ali ne i činiti ga.
[19] Zaista, ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio, to činim.
[20] Ali ako činim ono što ne želim, ne činim to više ja, nego grijeh koji u meni boravi.
[21] Stoga otkrivam ovaj zakon: kada god želim činiti dobro, zlo mi dolazi.
[22] U svom unutrašnjem čovjeku uživam u Božijem zakonu,
[23] ali u svojim udovima vidim jedan drugi zakon, koji se bori protiv zakona moga razuma i koji me zarobljava zakonom grijeha koji je u mojim udovima.
[24] Jadan li sam ja čovjek! Ko će me izbaviti od ovog smrtnog tijela?
[25] Ali hvala Bogu po Mesiji Isusu, našem Gospodu! Dakle, ja svojim razumom služim Božijem zakonu, a tijelom zakonu grijeha.