Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:56

[1] Zato nemaš izgovora, ti čovječe koji sudiš, ko god da si! Jer u čemu drugom sudiš, sebe osuđuješ; i ti koji sudiš činiš isto.

[2] Ali znamo da Bog prema istini sudi onima koji takve stvari čine.

[3] Misliš li ti, čovječe, koji sudiš onima što čine takve stvari, a i sâm ih činiš, da ćeš izbjeći Božijem sudu?

[4] Ili prezireš bogatstvo Njegove dobrote, snošljivosti i strpljivosti, ne shvaćajući da te dobrota Božija vodi obraćenju?

[5] Ali, svojom tvrdokornošću i srcem koje se ne želi obratiti, navlačiš na sebe gnjev za Dan gnjeva i objave pravednog suda Boga,

[6] Koji će naplatiti svakom čovjeku po njegovim djelima:

[7] onima koji ustraju u dobrom djelu traženja slave, časti i nepropadljivosti – Život vječni;

[8] a onima koji su sebični i neposlušni Istini a poslušni nepravednosti – gnjev i srdžba!

[9] Muka i nevolja na svaku ljudsku dušu koja čini zlo, najprije na Jevreja, pa na Grka;

[10] a slava, čast i mir svakome koji čini dobro, najprije Jevreju, pa Grku!

[11] Jer kod Boga nema pristrasnosti.

[12] Svi koji su bez Zakona sagriješili, bez Zakona će i propasti; i svi koji su pod Zakonom sagriješili, po Zakonu će im biti suđeno,

[13] jer nisu pred Bogom opravdani oni koji slušaju Zakon, nego opravdani će biti oni koji primjenjuju Zakon.

[14] Zaista, kada pagani, koji nemaju Zakona, po prirodi čine stvari po Zakonu, kako nemaju Zakona, sami su sebi zakon:

[15] oni pokazuju djela Zakona koja su upisana u njihovim srcima. To dokazuje i njihova savjest i rasuđivanje kada se međusobno optužuju ili brane.

[16] To će pokazati i dan kada će Bog, prema mojoj Radosnoj vijesti, po Mesiji Isusu suditi onom što je u ljudima skriveno.

[17] Ali ako ti koji se zoveš Jevrejom i oslanjaš se na Zakon i ponosiš se Bogom,

[18] te poznaješ volju Božiju i upućen si u Zakon, znaš šta je bolje

[19] i vjeruješ da si vođa slijepima i svjetlo onima u tami,

[20] odgajatelj neznalica, učitelj nezrelih, imajući oličenje znanja i istine u Zakonu;

[21] ti koji druge učiš, a sâm sebe ne učiš! Govoriš da se ne krade, a sâm kradeš!

[22] Učiš da se ne čini preljuba, a sâm je činiš! Ti koji se groziš idola, pljačkaš njihove hramove!

[23] Ti se ponosiš Zakonom, a upravo kršenjem Zakona Boga sramotiš!

[24] Uistinu, kako je i pisano, Božije ime se zbog vas huli među paganima.

[25] Istina, obrezanje koristi ako vršiš Zakon, ali ako si prijestupnik Zakona, tvoje obrezanje postalo je neobrezanje.

[26] Ukoliko neobrezani vrši pravedne odredbe Zakona, zar mu se neće njegovo neobrezanje računati kao obrezanje?

[27] Onaj koji nije obrezan, a po prirodi vrši Zakon, sudit će tebi koji si pored slova i obrezanja kršitelj Zakona.

[28] Jer nije pravi Jevrej onaj koji je to izvana, niti obrezanje koje je izvana na tijelu,

[29] već je pravi Jevrej onaj koji je to iznutra, a pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Njegova hvala ne dolazi od ljudi, već od Boga.

Pavlovo Pismo Rimljanima — Chapters