Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:27

[1] Slaboga u vjeri prihvaćajte, bez prepirke oko mišljenja!

[2] Jedan vjeruje da smije sve jesti, a onaj slabiji jede samo povrće.

[3] Neka onaj koji jede ne prezire onoga koji ne jede, a onaj koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede! Ta, Bog ga je prihvatio.

[4] Ko si ti da sudiš tuđem slugi? Svom vlastitom gospodaru on stoji ili pada! A stajat će jer je Gospod u stanju da ga drži.

[5] Neko jedan dan smatra važnijim od drugog dana, a drugome je opet svaki dan jednak. Neka svaki bude uvjeren u svoje mišljenje.

[6] Onaj koji drži do nekog dana, zbog Gospoda ga drži. Isto tako, onaj koji jede, zbog Gospoda jede, jer zahvaljuje Bogu. A i onaj koji ne jede, zbog Gospoda ne jede i zahvaljuje Bogu.

[7] Niko, naime, ne živi samome sebi, niti umire sebi.

[8] Jer ako živimo, Gospodu živimo, i ako umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, bilo da živimo, bilo da umiremo, Gospodu pripadamo.

[9] Zbog toga je i Mesija umro i oživio da bude Gospod i mrtvih i živih.

[10] A zašto ti sudiš svom bratu? Ili, zbog čega prezireš svog brata? Svi ćemo, naime, stajati pred Božijom sudačkom stolicom,

[11] jer je pisano: Tako mi života, kaže Gospod, svako će Mi se koljeno pokloniti i svaki će jezik priznati Boga.

[12] Dakle, svaki od nas će položiti račun Bogu sâm za sebe.

[13] Stoga ne sudimo više jedan drugome, već radije nastojte da ne postavljate bratu kamen spoticanja ili zamku.

[14] Znam i uvjeren sam u Gospodu Isusu da ništa nije nečisto samo po sebi, već ko drži da je nešto nečisto – njemu je nečisto.

[15] Ako je tvoj brat ožalošćen zbog hrane, onda se više ne ponašaš prema ljubavi. Ne upropaštavaj hranom onoga za koga je Mesija umro!

[16] Nemojte da se govori protiv vašeg dobra!

[17] Jer Carstvo Božije nije u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti u Duhu Svetom!

[18] Onaj ko ovim služi Mesiji, ugodan je Bogu i poštovan od ljudi.

[19] Zato težimo među sobom za mirom i onim što izgrađuje.

[20] Ne upropaštavaj djelo Božije zbog hrane! Doista, sve je čisto, ali je zlo za onoga koji jede sa zlom savješću.

[21] Dobro je ne jesti meso i ne piti vino ili bilo šta o čemu se spotiče tvoj brat.

[22] Uvjerenje koje imaš, drži za sebe pred Bogom! Blago onom ko ne osuđuje samog sebe u onome za šta se odlučuje.

[23] Ali onaj koji je sumnjičav kada nešto jede, već je osuđen, jer to ne čini iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je!

Pavlovo Pismo Rimljanima — Chapters