[1] O, Izraele, vrati se Gospodu, Bogu svome, posrnuo si zbog opakosti silne.
[2] Uzmi riječi, i vrati se Gospodu; reci: „Odbaci svu opakost, uzmi što je dobro, a mi ćemo platiti volovima, i zakletvama usana naših.
[3] Asirija nas neće spasiti, nećemo jahati konje i nećemo se djelima ruku naših obraćati govoreći: ‘Bog naš’. U Tebi siroče nalazi spasenje.”
[4] Izliječit ću otpadništvo njihovo, ljubit ću ih iz sveg srca, jer gnjev Moj se okrenu od njih.
[5] Bit ću poput rose Izraelu, cvjetat će kao ljiljan, pustiti korijenje kao stabla libanonska,
[6] širit će se izdanci njegovi, bit će divan kao maslina, i mirisat će kao Libanon.
[7] Vratit će se i živjeti u Mojoj sjeni, uspijevat će kao pšenica, roditi kao loza, i bit će slavni kao vino libanonsko.
[8] O, Efrajime, kakve veze imam s idolima? Ja sam Onaj Koji odgovara i koji te čuva, Ja sam poput zelenog čempresa, Ja dajem da rode plodovi tvoji.
[9] Ko je mudar neka shvati čovjek razuman neka spozna, jer Gospodnji putevi su pravi, njima hodi pošten čovjek, a grešnici na njemu posrću.