[1] „Reci braći svojoj: ‘Vi ste moj narod’, a sestrama poruči: ‘Primile ste milost’”.
[2] „Ispravite, ispravite majku svoju – jer ona više nije Moja žena, a Ja muž njen. Neka se ostavi bludnih staza svojih, neka pohotu skine s grudi,
[3] da s nje ne bih svukao halje, da ne bude kao na dan rođenja njena, da je učinim divljinom, zemljom opustjelom, i ne pustim da umre od žeđi.”
[4] „Neću se smilovati djeci njenoj, jer to su djeca bluda.
[5] Majka njihova se odala bludu, ona je zatrudjela sramotno, jer je vikala: ‘Ići ću za ljubavnicima svojim, oni mi daju hljeba i vode, vune i lana, ulja i pića.’
[6] Stoga ću njene staze zakrčiti trnjem, protiv nje ću zid podignuti, i neće naći svoje staze.
[7] Gonit će ljubavnike svoje, ali ih neće stizati, tražit će ih, ali ih neće naći. A tad će govoriti: ‘Vratit ću se svome prvom mužu, jer tad mi bi bolje nego sada.’
[8] Nije znala da sam joj ja davao žita, vina i ulja, da sam na nju trošio zlato i srebro, što ga baciše pred Baala.
[9] Stoga ću uzeti Svoje žito, i vino ovogodišnje, uzet ću Svoju vunu i lan, kojima je trebala pokriti golotinju svoju.
[10] Otkrit ću pohotu njenu, sve što je činila pred ljubavnicima, i niko je neće spasiti od Moje ruke.
[11] Dokrajčit ću sva njena veselja, gozbe, mlađake i subote, sve blagdane određene.
[12] Poharat ću njene loze i masline, sve one o kojima je govorila: To je plaća koju mi dadoše ljubavnici moji. Preobrazit ću ih u šumu, i žderat će ih zvijeri poljske.
[13] Kaznit ću je na dan Baalove gozbe, kad im prinosi paljenice, kad se kiti prstenjem i ukrasima, kad kreće za svojim ljubavnicima, a zaboravlja Mene.” Tako kaza Gospod.
[14] „Gle, stoga ću je namamiti, i dovesti u pustaru, i tamo ću blago s njom govoriti.
[15] Tamo ću joj dati vinograde, i dolinu Ahor učiniti kapijom nade. Tamo će odgovarati kao u danima mladosti svoje, kao u ono doba kad je izašla iz Egipta.”
[16] „Tog dana – tako veli Gospod – zvat ćeš Me ‘mužu moj’, a više Me nećeš oslovljavati sa ‘Baale moj’.
[17] Jer Ja ću imena Baalova izbrisati iz usta njenih, i neće ih se više sjećati po imenu.
[18] Tog dana ću za njih sklopiti savez sa zvijerima poljskim, pticama nebeskim, i svime što puzi po zemlji. Istrijebit ću luk, mač i rat iz zemlje, i dat ću da mirno liježeš.
[19] Zaručit ću te sebi zauvijek, zaručit ću te sebi u pravdi i poštenju, u ljubavi postojanoj i milosti.
[20] Zaručit ću te sebi u vjeri, i ti ćeš spoznati Gospoda.”
[21] „Odazvat ću se tog dana – to je riječ Gospodnja – odgovorit ću nebesima, a i ona će odvratiti zemlji.
[22] Zemlja će odazvati žitu, mladom vinu i ulju, a oni će odazvati Jizreelu.
[23] Posadit ću je sebi u zemlji, smilovat ću Lo-Ruhami, reći ću Lo-Ammi da je narod Moj, a on će reći: ‘Ti si Bog moj.’”