[1] Izrael je dragocjena loza što donosi plod svoj. Što više rodi, to više žrtvenika podiže; kako je zemlja zdravila, tako je opravljao stupove svoje.
[2] Njihovo je srce lažljivo, sada se moraju nositi s krivnjom svojom. Gospod će razoriti žrtvenike, porušit će stupove.
[3] Jer oni će reći: „Mi smo bez kralja, jer Gospoda se ne plašimo; a kralj – šta bi nam mogao učiniti?”
[4] Izgovaraju puke riječi, kunu se ispraznim zakletvama, a osuda raste kao bilje otrovno.
[5] Stanovnici Samarije drhte, zbog teleta iz Bet-Avena. Jer ljudi jadikuju zbog njega, tako čine svećenici idolopoklonici, oni koji su se radovali teletu i slavi njegovoj, a ono ih ostavi.
[6] Bit će odnijeto u Asiriju kao danak Velikom kralju, Efrajima će osramotiti, a Izrael će se stidjeti svoga idola.
[7] Kralj Samarije će potonuti kao grančica u silnim vodama.
[8] Bit će razorene visine Avena, grijeh Izraelov. Trnje i korov će izrasti po žrtvenicima, vikat će planinama: „Pokrijte nas!”, a brdima: „Spustite se na nas!”
[9] O, Izraele, griješio si od dana gibejskih, tamo su i nastavili. Neće li ih tamo sustići rat protiv opakih?
[10] Ukorit ću ih kad mi bude volja, skupit će se narodi protiv njih, kad ih okuju zbog dvostruke pokvarenosti njihove.
[11] Efrajim je bio pitomo tele, koje rado vrše, zato sam poštedio vrat njegov, ali sad ću Efrajima podjarmiti, Juda će orati, a Jakov će sam drljati.
[12] Posijte pravednost, i požnjet ćete ljubav postojanu; krčite zemlju, jer je vrijeme da tražite Gospoda, da dođe i da na vas spusti pravdu.
[13] Orali ste opakost, posijali ste nepravdu, pojeli plod laži. Jer vi ste se uzdali u vlastite staze, u mnoštvo ratnika vaših.
[14] Zato će među narodom puknuti vika bojna, i sve vaše tvrđave će poravnati, onako kako Šalman razori Bet Arbel na dan boja, kad je majke raskomadao s djecom njihovom.
[15] Tako će učiniti i s tobom, Betele, zbog tvog velikog zla. U zoru će dovijeka nestati kralj Izraela.