[1] Kad hoću Izrael liječiti, otkrije se opakost Efrajimova, i zlodjela Samarije; jer oni varaju, pljačkaši provaljuju, a hajduci vani otimaju.
[2] Ali oni ne misle na to da se sjećam sveg njihovog zla. Sada ih djela njihova okružuju, sva su pred licem Mojim.
[3] Usrećuju kralja svojim zlom, knezove izdajama silnim,
[4] svi su bludnici, užareni kao šporeti, koje pekar više ne raspaljuje, nakon što zamijesi tijesto pa sve dok ne ukisne.
[5] Na dan našeg kralja, knezovi obolješe od jačine vina, a on ruku pruža pijancima.
[6] Užarenih srca se hvataju zavjere, njihov gnjev tinja po cijelu noć, a ujutro se rasplamsa kao silna vatra.
[7] Svi oni su topli kao peć, oni proždiru vladara svoga. Svi njihovi kraljevi padoše i nijedan Me ne može zazvati.
[8] Efrajim se miješa s narodima, Efrajim je kolač neprevrnuti.
[9] Tuđinci mu crpe snagu, a on to i ne shvata; osijediše dlake na njemu, ali on to i ne primjećuje.
[10] Ponos izraelski mu svjedoči u lice, a on se ipak ne vraća Gospodu Bogu, ne traži Ga zbog svega ovoga.
[11] Efrajim je golubica nerazumna i razigrana, priziva Egipat, odlijeće u Asiriju.
[12] No, Ja ću na njih baciti mrežu kad krenu; ulovit ću ih kao ptice nebeske, ukorit ću ih zbog zlobe njihove.
[13] Teško njima, jer od Mene su odlutali! Snaći će ih propast, jer su se protiv Mene podigli! Iskupio bih ih, no oni lažu protiv Mene.
[14] Ne vape Meni srcima, već ječe na posteljama, zbog žita i vina se sudaraju, uzdižu se protiv Mene.
[15] Premda sam osnažio i uvježbao ruke njihove, opet zlo smišljaju protiv Mene.
[16] Okreću se, ali ne u visine, oni su kao luk nepouzdan. Knezovi će im izginuti od mača, zbog drskosti jezika njihova. To će biti ruglo njihovo u zemlji Egipat.