[1] Sve zadrhta kad Efrajim progovori, bio je slavan u Izraelu, no, ogriješi se Baalima i snađe ga smrt.
[2] A sada griješe sve više i više, i sebi izrađuju metalne slike, srebrene idole vješto izrađene, djela zanatlija. O njima vele: „Ljudi što žrtvuju – neka ljube telad!”
[3] Stoga će biti kao jutarnja magla, kao rosa što rano nestaje, poput pljeve koje raznosi s gumna, poput dima koji izlazi kroz prozor.
[4] Ali Ja sam Gospod, Bog vaš, iz zemlje egipatske, ne poznaješ Boga pored Mene, nema drugog spasitelja.
[5] Ja sam Onaj Koji te poznavao u divljini, u zemlji pustari,
[6] ali zasitiše se na ispaši, uzdigoše se i srce im se uzoholi, i tako Me zaboraviše.
[7] Za njih sam kao lav, vrebat ću pored puta kao leopard.
[8] Navalit ću na njih kao medvjedica kojoj oteše mladunčad; raščerečit ću prsa njihova, i tamo ću ih proždrijeti kao lav, kao što bi ih poderala zvijer divlja.
[9] On će te razoriti, o, Izraele, jer vi stajete protiv Mene, protiv pomagača vašeg.
[10] Gdje je sada kralj vaš, da vas spasi u svim gradovima? Gdje su vladari, oni o kojima ste vikali: „Dajte nam kralja i kneza.”
[11] U gnjevu vam dadoh kralja, u srdžbi ga uzeh.
[12] Povezana je opakost Efrajima, njegovi grijesi sačuvani.
[13] Njega snalaze muke porođajne, ali on je sin budalast, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine.
[14] Da ih predam sili carstva mrtvih? Ah, smrti, gdje su bolesti tvoje? O, podzemlje, gdje je tvoja žaoka? Samilost više nije pred Mojim očima.
[15] Premda uživa među braćom svojom, snaći će ga vjetar Gospodnji, vjetar istočni, koji se diže u divljini. Presušit će izvori njegovi, studenci presahnuti, iz njegove riznice će oteti svaku stvar dragocjenu.
[16] Samarija će snositi krivicu, jer se podigla protiv Boga svoga, svi će stradati od mača; sitnu dječicu njihovu će zdrobiti, a trudnice rasporiti.