[1] Čujte, o, svećenici! Obrati pažnju, o, dome Izraelov! Prikloni uho, o, dome kraljev! Jer presuda ova vrijedi vama, jer vi bijaste zamka u Mispi mreža bačena na Tabor.
[2] Pobunjenici se odaše klanju, no, Ja ću ih ukoriti.
[3] Poznajem Efrajima, Izrael za Me nije skriven; jer ti si se, Efrajime, odao bludu, a Izrael ostade obeščašćen.
[4] Zbog djela svojih se ne mogu vratiti Bogu svome. Jer u njima bdije duh bludništva, i oni ne poznaju Gospoda.
[5] Slava Izraela svjedoči licu Njegovu; a Izrael i Efrajim će posrnuti u grijesima svojim, a s njima će pasti i Juda.
[6] Krenut će sa stadima i krdima svojim, da potraže Gospoda, ali neće Ga naći, jer On se povukao pred njima.
[7] Nevjerni su bili Gospodu, rađali su djecu tuđinaca, a sada će ih mlađak progutati s njihovim poljima.
[8] Neka zasvira rog u Gibeji, zatrubite u Rami, oglasite uzbunu u Bet-Avenu, jer slijedimo tebe, o, Benjamine!
[9] Efrajim će postati pustara kada zađe dan suda među plemena Izraelova. Objavljujem ono što je sigurno.
[10] Knezovi Judeje postadoše kao oni što međaše pomjeraju; na njih ću istresti gnjev Svoj kao vodu.
[11] Efrajim je potlačen, pogažen u osudi, jer htio je gadosti slijediti.
[12] Ali Ja sam poput moljca Efrajimu, kao truhlež domu Judinom.
[13] Kada je Efrajim shvatio bolest svoju, kada je Juda vidio svoju ranu, tad Efrajim krene u Asiriju, i obrati se velikom kralju. Ali on ga ne može izliječiti, ne umije priviti ranu.
[14] Jer Ja ću biti kao lav Efrajimu, i kao lavić domu Judinom. Ja, Ja ću razderati i odstupiti, Ja ću odnositi i niko neće spasiti.
[15] Vratit ću se na mjesto Svoje, sve dok ne priznaju svoje grijehe I dok ne potraže lica Moga, sve dok Meni iskreno ne zavape u nevolji.